Aurora P.O.V.
Podigla sam pogled i nisam mogla da vjerujem ko mi je pred očima.Dona jedina osoba u staroj školi koja se družila i koja me nije omaložavala.To je bila moja Donica.Umiljato stvorenje koje me tješilo u svakome trenutku.Malo smo se gledale i ni sama ona vjerovatno nije mogla da vjeruje.Još uvijek smo dolaazile sebi od šoka.Tek nakon par minuta smo skočile jedna drugoj u zagrljaj uz jak vrisak.Dobile smo par ubitačnih pogleda od prolaznika na ulici ali nas nije bilo briga.
Ja:Ooooo moj bože Dona.Kako si mi nedostajala pa gdje si bila gdje si nestala.
Dona(D):O moj bože kako si se promijenila nisi ista.Sva si se proljepšala i omg skinula si plavu farbu.Zašto?
Ja:Ma znaš,promjena mi je godila.Ovdje je mnogo ljepše,imam mnogo prijatelja.I jednostavno ovaj grad me je promijenio.I sama znaš na šta sam prije ličila.
D:Da imaš pravo.Mnogo si se promijenila.Ali si i dalje ono djete od 3 godine.Još uvijek te moram smirivati.
Ja:Pa nisam baš sigurna.Ja sam sada odrasla cura i znam šta radim.Hoćeš samnom na kafu.Imamo što šta pričati.A i vidim i ti imaš.
D:Ok svejedno sam mislila ići na kafu.Al sada posebno moramo ići.
Ja:Pa naravno.Hajdemo dok nas kiša nije uhvatila inače za London ti je to sasvim normalno.
Iako je u Londonu do prije par minuta bilo vedro.U sekundi se oblaci crni od najcrnije tame navuku na nebo,tako da ni tračak svjetlosti ne prolazi.A ljudi ovdje su baš poput tog neba.Tmurni i tužni jer nemogu živjeti život onakav kakav žela.Ali hej nemogu se sve želje ostvariti.I ja hoću da budem sa Johnny-em Depp-om pa nemogu.No uglavnom ja i Dona smo ušle u kafić pored kojega smo prošle i koji nam se svidio.Iznutra je izgledao kao stara brvnara.Imao je lijepu i mirnu atnosferu.Lagana muzikica iz 80-ih je svirala.A nas dvije smo razgovarale o svemu šta nam se desilo dok se nismo vidjele.I iskreno bilo je puno stvari.2-3 sata smo mi sjedile u kafiću koji me je očarao i lagano pijuckale kafu iz koje se isparavala vruća i bijela para.I koja je davala ovome mjestu još veću aromu mirisa.A ne samo mirisne svijeće na stolu koje su pružale miris vanile.Iznenadila se kada sam joj rekla da imam brata i da moja majka uopšte nije moja majka.Bila je zaprepaštena i u neku ruku sretna jer mi ta aždaja nije ništa u rodu.Inače ona nikada nije voljela Donu.Uvijek je govorila kako je Dona loše društvo za mene.I to me je naj više nerviralo,uvijek je sudila knjigi po koricama.Pošto smo završile sa razgovorom dogovorile smo se da se i sutra vidimo ovdje.Izašle smo i stale na vratima kafića ispod strehe.Nismo mogle ni maknuti.Kiša je padala kao iz kabla pa nisam imala druge šanse nego da nazovem nekoga od svojih da dodje po mene.Pošto u blizini nismo imale stanice,a ni glupi taxsi nije htio stati.Nazvala sam Nialla on mi je prvi pod prste pao.
Ja:*Hey Niall,jel možeš doći u ulicu _______ kiša pada a ja nemam s čime kući*................................ ......*Joj hvala baš si srce* E saće jedan moj prijatelj doći po nas pa će te odbaciti do stana da ne ideš pješke.I da ne pokisneš.
Čekali smo kojih 15 minuta.Dok se ispred nas zaustavio crni Jeep.Dona je otvorila zadnja vrata i ušla u auto.Dok sam ja sjela na suvozačevo mjesto.A pored mene je sjedio moj plavušan i smješkao se.Poljubila sam ga u obraz i odlučila mu predstaviti donu pošto ju je cijelo vrijeme skenirao preko retrovizora
Ja:Hey Ni. ovo je Dona moja stara prijeteljica iz škole.Dona ovo je Niall.
N:Ali me možeš zvati Ni.
D:Ok drago mi je da sam te upoznala.
Rekla je stidljivo i odma sam znala da ima neke iskre medju njima.No nisam htjela ništa reći.Vožnja je protekla tiho,pa barem za mene dok su njih dvoje trtljali i pričali o glupostima ja sam razmišljala o njemu.Da dobro ste pročitali,razmišljala sam o muškarcu koji mi je osvojio srce jednim pogledo.A usput jednom rečenicom slomio.No svejedno nemogu biti ljuta na njega on je moja najveća tuga a i u drugu ruku najveća radost koja mi daje snagu za život.Nisam ni bila svjesna da smo već bili ispred Donine zgrade.Pozdravila se sa Niallom sa sramežljivim osmjehom,dok sam ja izašla iz auta i zagrlila je.I usput joj dala Niallov broj telefona,pošto je on šašavo moje zaboravio.Joj baš sam zloća.Ušla sam u auto,a ostatak vožnje je protekao sasvim uredu.Niall i ja bi progovorili po koju riječ i bilo sasvim ok.Ali još uvijek mi taj čupavi stvor sa zelenim smaragdima nije izlazio iz glave.Zaustavili smo se ispred kuće,a ja sam odma istrčala iz auta.Dok je Ni otišao parkirati auto u garažu.Pošto se spremalo nevrjeme.Sjela sam u dnevni,no Ni nije ulazio u kuću.Misleći da mu se nešto desilo krenula sam ustati i provjeriti.No u sekundi sam osjetila blagi no u istu ruku čvrsti stisak na ruci.Odma sam znala da je to moj kovrđavi stvor.Moj???Nebitno,povukao me za ruku tako da sam se ponovo nalazila na kauču pored njega.Svojim obadvijema rukama je uhvatio moje te je krenuo govoriti.
H:Znam da sam kreten i znam da sam čudovište.Ali ti si mi se zavukla duboko pod kožu tako da te ni mikroskopom ne mogu naći.Ušla si tu.
Stavio je moju desnu ruku na svoje srce.Koje je u ovome trenutku kucalo veoma brzo.Te je nastavio.
:Ali nikada nikome nebi dopustio da te povrijedi.Pa sam uradio najveću pogrešku u svome životu kada sam ti rekao ono što jesam.Ali to je bilo samo da te zaštitim od Dereka.Zato te molim svim srcem i dušom da mi oprostiš.I da te pitam nešto.Dali bi oprostila ovome mangupu i bila cura najvećega kretena na svijetu i univerzumu???
Bez razmišljanja sam mu skočila u zagrljaj i rekla da.Možda sam pogriješila ali ću barem biti sretna i ovo malo što mogu.A na njegovome anđeoskom licu se nalazio osmijeh vrijedan milion dolara$$$$$$.Nije to bio onaj drski ili zavodljivi osmijeh.To je bio onaj osmijeh mio i drag.Koji mi pokazuje zašto volim ovo stvorenje.Možda naša veza neće biti savršena i biće prepreka ali mi ćemo to preći Zajedno.Kao par,kao jedna osoba.Nisam znala šta reći pa sam predložila da pravio palačinke.
Ja:Hazz puni smo brašna,jaja i soli u nama i na nama.Ali ovi palačinci su remek djelo.
H:Pa naravno da su remek djelo kada smo ih ja i ti pravili.
Ja:AHHAHAHAHAAHHAAHAHAHAHAHAAAHAHAHAHAHAHAAHAHAAH.
Počela sam se grohtom smijeti,u jednome trenutku su mi čak i suze krenule na oči.Neznam razlog zašto sam se smijala ali jednostavno me uhvatio napad smjeha i eto desi se.Ali ja sam vama rekla,da se ne čudite jer sam ja ludo stvorenje.No u trenutku sa osjetila nešto mekano i vlašno na svojim usnama.Bilo je okusa mente i cimeta.I onda sam shvatila Harold me poljubio.Da ja i moj Harry vodimo mirni i romantični poljubac.Koji je započet time da se mene ućutka.I pravi je mađioničar uspijo je.Više mi nije bilo do smijeha.Sada sam više od svega htjela da ovako ostanemo zauvijek.No kakva sam ja,ja sam sve sjebala.Kako sam se prislonila na sto,opržila sam se na vrelu tepsiju od palačinjaka koja je stojala tamo.Vrisnula sam u toku poljubca i odmakla se od Harrya,te počela cuclati mjesti gdje sam se spržila.On me je brzo povukao i stavio ruku pod česmu(slavinu) hladne vode.I ubrzo je prošlo jer sam ipak vukodlak pa brzo zrasta.
H:Jesi dobro?Jel prošlo?
Ja:Ne brini sve je ok.Zaraslo je šta paničariš kao da mi je ruka odpala.
H:Pa bojim se za svoju DJEVOJKU.
Ja:Pa hvala ti Harold.HAHAHAHHAH.
Poljubila sam ga na blic i povukla za sobom u moju sobu.
Ja:Hazz a gdje su ostali.
H:Ja sam ih poslao napolje rekao sam da moram razgovarati sa tobom.I znaš šta za čudo?Poslušali su me i otišli.
Ja:Čudo,čudo...Već je 11h mogli bi smo polako na spavanjac.
H:Mogli bi.
Legla sam na krevet a Hazz odma do mene.Uvatio me je oko struka sa svojom rukom dok se drugom oslanjao za glavu i posmatrao me.Bio je stvarno lijep osjećaj biti u zagrljaju muškarca kojeg voliš.I tako u mom razmišljanju o čupavcu pored mene me prekinuo sanak koji mi je došao na oči.
(Ljudi nemojte me ubiti nisam imala inspriracije,i onda samo od jednom paf i sjetila sam se ideje pa sam odlučila napisati nastavak.Ili ako će mo iskreno nemam opravdanja jednostavno nisam imala ideje.Znam glupa sam ali evo sada je nastavak tu i potrudiću se da od sada to bude redovnije sa nastavcima.Love ya.)
VOCÊ ESTÁ LENDO
My Dark Fallen Angel
FanficSve joj se promijenilo.Škola,grad,prijatelji.Zapravo prijatelje nikada nije ni imala,dok nije došla u London.Svijet će joj se okrenuti naglavačke kada upozna njega.Hoće li njihova ljubav biti dovoljno jaka da preživi oluju u njenom srcu.Ili će lađa...