Breaking Bad Boy's Heart

7

Savjet: ako se želite napiti, napijte se u petak ili subotu. Nikad se nemojte napiti radnim danom osim ako ne želite završiti kao ja. Prvo: jebena Sahara mi se stvorila u ustima ujutro. Drugo: osjećam se kao robot. Treće: podočnjaci!!

"Čija je ideja bila da se utakmica igra u utorak?" zastenjala sam idućeg jutra dok sam s Wendy sjedila ispred škole i čekala da zvoni.

Zahihotala se i podigla pogled s knjige. Mislim da su onu uzrečicu "nos uvijek u knjizi" smislili gledajući Wendy Burton. "Trenerova vjerojatno. Ali hej - razveseli se, no. Idemo na državno."

Suzila sam oči iako me nije mogla vidjeti zbog sunčanih naočala koje sam ujutro nataknula na nos kako bih dodatno prekrila podočnjake. Činilo mi se da sav korektor na svijetu nije bio dovoljan da prekrije te crno-ljubičaste vreće pod mojim očima... Bože više se nikad neću napiti.

"Znaš kad ću se zaista razveseliti? Kad dođem kući i naspavam se kao čovjek. Ova glavobolja ubija", zastenjala sam i počeškala se po glavi. "Nikad više neću piti."

"To si rekla i posljednji put kad si se napila", zahihotala se grickajući vrh olovke. To i ja radim, grizem olovku. To sam pokupila od nje i voljela bih da nisam jer mrzim tu naviku.

"Ovaj put mislim ozbiljno", promrmljala sam iscrpljeno. Uzela sam bočicu vode koja mi je stajala pored nogu i otpila nekoliko gutljaja.

I onda je nogometna lopta doletjela niotkuda i pogodila me direktno u ruku koja se trznula i bočica me spićila u zube. Zatvorila sam oči koje su se napunile suzama. Krasno. Još boli. Znate li onaj osjećaj kad vas nešto već boli, a onda vas nešto drugo počne boljeti i više ne znate što vas točno boli? E tako sam se osjećala u ovom trenutku. Nisam bila sigurna što me više boljelo - glava ili zubi.

"O moj Bože, jesi dobro?" Wendy me upitala. Podigla je naočale s poda koje su mi pale kad me lopta pogodila i pružila mi ih.

Kimnula sam glavom. "Da", odgovorila sam i ustala se s klupe te nabila loptu usput pogodivši nekog od njih u glavu. Okrenuo se prema meni i viknuo da pazim, ali sam mu pokazala srednji prst i sjela nazad na klupu. "Idioti", promrmljala sam.

Sjena se nadvila na mene i kad sam podigla pogled da vidim tko je to, gotovo sam odmah zažalila. Quinn Jacobs i neka cura s njom. Mislim da se zove Carly, no nisam sigurna.

"Ajme, Olive", Quinn je dahnula i prekrila usta rukama. "Imaš najljepše podočnjake na svijetu." Ova iza nje se nasmijala kao da je rekla najsmiješniji vic ikad. Vidim joj glavu... eno viri iz Quinnine guzice.

Vratila sam naočale na oči i odmah osjetila olakšanje kad je kričavo roza boja Quinninih usnica nestala i zamijenila ju ona tamna boja. Bila sam spremna dobaciti joj nešto sarkastično, ali moja najbolja prijateljica me preduhitrila. "A ti imaš najzamorniji glas u cijelom gradu i okolici", rekla je. Jasno i glasno.

Osjetila sam kako mi se osmijeh širi licem. Wendy je izgledala prilično samouvjereno. Čovječe, moja najbolja prijateljica je zakon! Quinn joj je krenula odgovoriti, ali sam ja prva progovorila. "Sjaši, kujo."

Nije me čak ni pogledala nego se okrenula i otišla, a njena pratilja za njom. Pogledala sam u Wendy koja se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. "Tako sam ponosna na tebe!" veselo sam rekla. Slegnula je ramenima i strpala knjige u torbu te smo se uputile prema školi jer je bilo zvonilo.

* * *

"Opet se srećemo."

Naslonila sam glavu na metalni zid tribina i zatvorila oči. "Očito", promrmljala sam i povukla dim.