Breaking Bad Boy's Heart

2

Na kraju se ispostavilo da ono što mi je Wendy napisala u poruci uopće nije bila istina, nego je samo željela da se pojavim na satu engleskog jer smo pisali vražji test. Kad sam utrčala u školu, taman je bilo zvonilo za kraj petog sata i ja sam pronašla Wendy kraj njenog ormarića kako sprema knjige iz kemije i uzima one iz engleskog.

Nasmiješila se kad me ugledala. "Drago mi je što si se pojavila." Zalupila je ormarićem i okrenula se prema meni pritom prigrlivši knjige prsima.

"A profesor? Hoće li zvati mog tatu?" upitala sam jedva dolazeći do daha. Naslonila sam se leđima na ormariće iza sebe osjećajući se kao da mi u plućima gori. Mislim da ljudi nikad ne bi rekli da je moj polubrat kapetan košarkaškog tima pored mene koja izgubim dah dok se popnem stepenicama (kojih ima tri, usput rečeno) da bih ušla u školu.

"Naravno da ne", rekla je onim 'logično' tonom glasa. "To sam napisala samo zato da se pojaviš na testu."

Suzila sam oči. Wendy je izgledala prilično zadovoljno sobom. "Ti si zla osoba", istaknula sam. Nevino se nasmiješila i povukla me prema učionici engleskog.

I tako sam sljedećih trideset i pet minuta provela sjedeći u zadnjem redu do prozora, gledajući - jedva doduše, morala sam izvijati vrat na prilično neprirodne načine da bih nešto zapravo i vidjela - nogometni trening. Čovječe, koliko ti dečki nastradaju dok igraju. Stvarno mi je drago što ništa ne treniram.

Još se i hvališ...

Daj, šuti.

Deset minuta prije kraja sata sam bacila kratak pogled na test i shvatila da su ti zadaci lagani i da ja to znam riješiti. Stoga sam ih počela rješavati, što je na mene djelovalo umirujuće. Kasnije sam shvatila da se pretvaram u Wendy.

* * *

"Hej, Liv. Kako napreduje izazov?"

Glen se odjednom stvorio pored mene. Trenutno smo hodali prema dvorani u kojoj će se za desetak minuta održati trening i gdje će se izabrati novi košarkaški igrači. Pokušala sam nagovoriti Wendy da ide sa mnom, ali ona ima dodatnu nastavu iz fizike, a Diana i Susie su otišle kući tako da sam bila sama.

Uzdahnula sam, otvorila vrata dvorane i iznenadila se ugledavši koliko je puno ljudi bilo na tribinama. Brzinski sam preletjela pogledom po dvorani da vidim poznajem li nekog prije negoli sam odgovorila Glenu. "Nikako."

"Kako to?" upitao me uz osmijeh. Pogledao je prema središtu dvorane i na trenutak mi se učinilo da je nervoza prešla preko njegovog lica, ali ne. Ipak mi se učinilo, a njegov dobro poznati vragolasti cerek mu je i dalje bio na usnama.

Slegnula sam ramenima. "Ne znam, stari. Nikako da ga uhvatim nasamo." Namjerno sam prešutjela činjenicu da sam Landona ipak uspjela uhvatiti nasamo, ali nisam mu to mogla reći jer ni on, kao ni Jay, Aaron, Wendy ili bilo tko drugi, ne zna da ja pušim. Ne mogu riskirati da Jay sazna, pa glavu bi mi skinuo s ramena. Plus, rekao bi mom tati koji bi me pribio na križ i zalio svetom vodom. Svi u mojoj obitelji se protive cigaretama i pušenju, a ja sam se navukla kad sam povukla nekoliko dimova od nekog tipa s kojim sam prije pola godine plesala u klubu.

"Možda ti se sad posreći", pokazao je glavom na suprotnu stranu. Landon i njegova ekipa su taman ulazili u dvoranu. Gledala sam kako se penju po stepenicama prema najgornjem dijelu tribina i sjedaju.

"Ne. Nema šanse. Previše ih je oko njega", odmahnula sam glavom. "Moram ga dobiti nasamo..."

"Olive, srećo, tipovi poput Landona nikad nisu sami", znalački je rekao i namignuo. "Sad ti je prilika. Uostalom, Allison i Blair su na toj strani. Smisli nešto. Barem ti uvijek smisliš nešto."