"Gdje ti je bila pamet?!"
"Nisi mi jasna!
"Susie ti je najbolja prijateljica!"
"U čemu je problem?"
Sjedila sam na kauču u dnevnoj sobi, a tata je šetao ispred mene s rukama prekriženim preko prsa i derao se na mene. Bio je toliko bijesan da se sav zarumenio, ali ne mogu ga kriviti. Dobila sam ukor pred isključenje.
"Ja ne znam što je ušlo u tebe, Olive!" okrenuo se prema meni s bijesnim izrazom lica. "Kud još moram brinuti o baki i poslu, a onda me zovu iz škole jer si se potukla!?"
Spustila sam pogled. "Žao mi je."
"Žao-- žao ti je?!" Gledao me s nevjericom. "E pa 'žao mi je' neće pomoći Susie da se oporavi!"
Suzila sam oči. "A jesi li se možda zapitao zašto sam ju lupila? Hmm? Jer je ona--"
"Ne zanima me ona!" prekinuo me. "Zanimaš me ti! Znaš što? Čak me ni ti ne zanimaš. Kažnjena si, mjesec dana nema izlazaka!"
Htjela sam viknuti nešto tipa 'jebe mi se za izlaske', ali dobro sam znala da takvo nešto ne mogu reći tati. Stoga sam samo slegnula ramenima. "U redu."
Otvorio je usta kako bi mi odgovorio, ali ih je zatvorio i zbunjeno me pogledao. "Nećeš se opirati?"
"Zašto bih?" namrštila sam se i ustala. "Mogu li sad ići?"
I dalje zbunjen, kimnuo je glavom. Uzela sam ruksak s kauča i potrčala stepenicama do svoje sobe, zatvorila vrata i stala nasred sobe. Što da radim? Mogla bih nazvati Susie i ispričati joj se, ali onda opet zašto bih kad me prva udarila? Kad smo već kod toga...
Pošla sam prema ogledalu, ali taman mi je zazvonio mobitel iz torbe pa sam se vratila do kreveta, izvadila mobitel i javila se.
"Liv, Isuse!" Wendy s druge strane je nervozno uzviknula. Glas joj je drhtao i zvučala je kao da je na rubu suza. "Jesi li dobro?"
"Da", suho sam odvratila promatrajući svoje lice u ogledalu. Inače imam blijedu put, ali sad sam baš izgledala kao kreč. Plus, masnica počinje dolaziti do izražaja. Koje sranje.
"Čula sam što se dogodilo i zabrinula sam se za Susie, ali onda sam čula--"
"Zašto onda nisi nju nazvala, ha?" uvrijeđeno sam ju prekinula i okrenula se od ogledala kako više ne bih morala gledati svoje lice. "Kad si se toliko zabrinula?!"
Nekoliko trenutaka je nastupila tišina i sve što se čulo bilo je moje teško i isprekidano disanje.
"Pa zato što si mi ti najbolja prijateljica", odgovorila je onim 'nije li očito?' tonom. "I ja sam tim Liv bez obzira na sve."
Prošla sam rukom preko lica. "Oprosti, Wendy, ja samo..." Ja samo ne vjerujem da bi Susie pomislila da joj kradem dečka. Nisam to rekla. "Samo sam umorna, to je sve", na poslijetku sam uzdahnula.
"Iscrpila te tučnjava?" Zahihotala se na svoju šalu na što sam ja preokrenula očima uz smiješak.
"Samo ti zezaj." Proučavala sam svoj zglob desne ruke koji je, baš kao i oko, počeo poprimati ljubičastu boju.
"Što ti je tata rekao?" upitala je. Nešto je palo u pozadini, Wendy je opsovala i na trenutak sam ju izgubila.
"Wendy?" upitala sam. "Halo?"
"Da, tu sam, oprosti, razbila sam tanjur", uspuhano je odvratila. "Nego, gdje sam ono... Aha da. Što ti je rekao tata, što si rekla?"
"Bio je, znaš, bijesan što je potpuno opravdano. Kaznio me na mjesec dana bez izlazaka što meni u potpunosti paše", obje smo se nasmijale, "ali mislim da nešto nije u redu s bakom. Ali stvarno nije u redu. Sjećaš se kako sam ti rekla u subotu da su išli u Trenton u posjet njenom staračkom domu?"
"Daa", odgovorila je. Mogla sam pretpostaviti da se namrštila.
Uzdahnula sam. "Kad su se vratili, tata je izgledao blijedo i nije mi htio odgovoriti ni na jedno pitanje."
"Možda je samo bio umoran od puta", predložila je. "I htio se odmoriti ili nešto."
"Ne, bio je baš nadrkan cijeli dan", odmahnula sam glavom. "Toliko je bio živčan da me otjerao u sobu samo zato što mi je ispala vilica na pod, a to, ono, nikad nije napravio."
Uzdahnula je. "Ne znam što da ti kažem, Liv. Ali nemoj trčati pred rudo, možda nije ništa strašno..."
To da je sve bilo 'strašno' sam saznala usred noći kad me tužna Lydia došla probuditi uz riječi "Baka je umrla." Isprva je mom pospanom mozgu bilo potrebno neko vrijeme da shvati što je rekla - ili je to bio samo šok - a onda su mi se oči ispunile suzama i ja sam joj se bacila u zagrljaj, zajecavši.
Sljedećih nekoliko sati su bili pravi pakao. Sjedila sam na fotelji u turskom sjedu s laktom naslonjenim na naslonjač i glavom naslonjenom na dlan, gledajući tatu kako hoda kućom i javlja se na telefonske pozive. Nisam išla u školu, presjedila sam osam sati na fotelji i kad je sat otkucao jedanaest, otišla sam se presvući iz pidžame u nešto crno jer smo morali otići u Trenton kako bismo preuzeli tijelo.
Dva dana kasnije, bila je sahrana i došlo je pola škole među kojima je bio i Landon što me iznenadilo. Tata mi je tijekom svećenikova govora rekao zbog čega je umrla.
"Zatajenje jetre."
Na to sam se samo rasplakala, a Jay me čvrsto zagrlio.
Do kraja tjedna nisam išla u školu, a u ponedjeljak kad sam se pojavila svi pogledi su bili uprti u mene. Hodala sam prema Wendy spuštene glave, napokon shvativši kako se Peter Parker osjećao kad mu je umro ujak.
"Liv", začula sam glas i okrenula se. Susie je hodala prema meni sa zabrinutim izrazom lica i, kad je došla do mene, čvrsto me zagrlila. "Žao mi je zbog tvoje bake."
Nisam ništa rekla, nisam joj čak ni zagrljaj uzvratila. Umjesto toga, odmaknula sam se od nje pa me zbunjeno pogledala. Uperila sam prst u oko s masnicom. "Ovo sam zaradila zbog tebe-- ne, ne. Tvoje ljubomore. Misliš da ću ti tako lako oprostiti?"
"Ti si meni skoro slomila nos!" namršteno je odvratila.
"Naglasak na 'skoro', Susie. Ne pravi se da si žrtva. Otkako te poznajem sve se uvijek vrti oko tebe, prava si kraljica drame."
Namrštila se. "Molim?"
Došlo mi je da joj ovog puta zapravo slomim nos, ali mislim da si nikad ne bih oprostila da mi tata dobije slom živaca. Umjesto da sam se nastavila svađati s njom što bih inače vjerojatno i napravila da se ne osjećam kao da me pregazio traktor, ja sam joj samo okrenula leđa i uputila se prema Wendy koja je stajala naslonjena na svoj ormarić.
Uhvatila me pod ruku te smo zajedno krenule prema učionici. "Što si joj rekla? Izgledala je uzrujano kad si joj okrenula leđa."
"Rekla sam joj da je kraljica drame i da se sve uvijek vrtjelo oko nje otkako smo se upoznale", slegnula sam ramenima. Mislim, to je bila istina. Susie je oduvijek sve morala imati prva, uvijek je dramila oko gluposti, što je prošli ponedjeljak i pokazala. Nije mi čak ni dala da joj objasnim.
Wendy je prošla rukom gore-dolje po mojim leđima i nasmiješila se. "U redu je. Tim Liv, sjećaš se?"
Nasmijala sam se i kimnula glavom. Wendy je zaista prijateljica koju bi baš svatko poželio za najbolju prijateljicu.
Ali ja sam sretna što je samo moja.
YOU ARE READING
Breaking Bad Boy's Heart
Teen Fiction❝Olive, istina ili izazov?❞ cover: @Vannsy_ ideja: @_fatamorgana