Breaking Bad Boy's Heart

16

Rođendani su precijenjeni.

Dođe mi da lupim glavom o zid svaki put kad na Facebooku vidim one videe koje cure stavljaju svojim najboljim prijateljicama uz biblijski sadržaj čestitke u kojem uglavnom spominju njihove zgode, nezgode i sve moguće bivše, sadašnje i buduće dečke. Recimo, ja sam Wendy zabranila da mi išta stavi na Facebook za rođendan, čak sam jedne godine i zaključala vremensku crtu kako mi bilo tko drugi nešto ne bi stavio. To je bila prva stvar koju sam napravila i ove godine kad sam dvanaestog trećeg legla na krevet u svojoj sobi i u 23:59 zaključala vremensku crtu i ugasila čavrljanje kako mi nitko ne bi mogao dosađivati.

Gledala sam svoj digitalni sat na noćnom ormariću i u trenutku kad je otkucao ponoć, zavalila sam se nazad na jastuke i pogledala u strop. Trebam li se osjećati drugačije jer sam starija? Bilo tko drugi bi. Osjećam li se ja drugačije? Ne jer ne vidim razlog zašto da se osjećam drugačije. Starim, to nije razlog da se osjećam bilo kako, dobro ili loše.

Pogasila sam sve moguće tonove na mobitelu tako da, čak i da me netko zove, nisam mogla čuti. Upalila sam laptop, ušla na Netflix i upalila epizodu iZombie, želeći da što prije ovaj dan prođe kako ne bih bila centar svijeta.

Vidite, kad vam je brat - doduše u mom slučaju polubrat - jedan od najpopularnijih likova u školi, apsolutno svi znaju kad mu je rođendan, što znači da znaju i kad je moj rođendan. Dok Jay uživa u toj svoj pažnji, ja samo želim ući normalno u školu bez pogleda, bombonjera i ostalih sranja koje sam počela dobivati u posljednjih nekoliko godina.

Zaspala sam u nekih pola četiri, a kad sam se sljedećeg jutra probudila u šest jer je Jay uletio u sobu kao da ga gone bikovi, došlo mi je da mu zavalim šamarčinu. "TKO TO DANAS IMA ROĐENDAN?!?" zavrištao je i skočio na mene. "SRETAN ROĐENDAN OLIVE!"

Zastenjala sam od muke i pokušala ga zabaciti sa sebe, ali bila sam iscrpljena. Okrenula sam se na drugu stranu i navukla pokrivač preko glave, nadajući se da će ga to otjerati, ali on je ostao u sobi, podigao rolete što je prouzročilo da svjetlost padne direktno na moje oči.

"Ne, ne, ugasi to", promrmljala sam nemajući pojma što pričam. "Mislim, zatvori... makni... spusti proklete rolete!"

"Ne želim", grleno se nasmijao i povukao pokrivač s mene. "Vidimo se u kuhinji! Imamo cijelu kuću samo za nas, tako da će biti je-be-ni-ca! Već sam jučer objavio na Twitteru i Fejsu sve vezano za tulum! Liv ne puniš sedamnaest dva puta, daj malo života u sebe!"

Nakon tih riječi je izletio iz sobe ostavivši me iscrpljenu na krevetu. Još sam malo dremuckala sve dok nije opet uletio u sobu i natjerao me da sjednem uspravno u krevet te me počeo lupkati dlanovima po obrazima sve dok ja nisam poludjela i njemu zavalila šamar. Bacila sam jastuk na njega na što se nasmijao i izašao iz sobe, a ja sam se ispružila na krevetu.

Mobitel mi je vibrirao na noćnom ormariću pa sam nogom posegnula za njim, držeći ga između tabana koje sam privukla rukama. "Halo?"

"Hej, Olive. Sretan rođendan i od mene i od Lydie. Žao mi je što nismo mogli biti tamo, ali Jay je rekao da će se pobrinuti da ti bude nezaboravno."

"Da, pobrinut ću se ja da on više ne vidi svjetlost dana", promrmljala sam bijesno i pokazala Jayu srednjak kad je opet ušao u sobu. Jedini dani u godini kad je Jay hiperaktivan poput vjeverice na kokainu su moj i njegov rođendan. Ostale dane je hiperaktivan poput obične vjeverice.

"Oh, netko nije dobre volje? Hajde, Liv! Razveseli se, pa ne slaviš sedamnaest dva puta!"

Što je s ljudima, zašto to stalno ponavljaju? "Da, da, kako god", preokrenula sam očima. Rekao mi je nešto vezano za nedjelju, ali nisam slušala. Prekinula sam poziv, ostavila mobitel na krevetu te izašla iz sobe i spustila se u kuhinju gdje sam zatekla Glena i Aarona.