Breaking Bad Boy's Heart

17

"IZNENAĐENJE!"

"Sretan rođendan Olive!"

"Sve najbolje!"

"Liv sve najbolje!"

Osjećala sam se kao programirana cijelu noć. Svakome bih se lažno nasmiješila i zahvalila, uzela poklon iz ruke i stavila ga na hrpu drugih poklona koja je rasla. Pokušala sam se zabaviti, zaista jesam, ali jednostavno ja nisam bila jedna od onih koji vole pažnju.

A onda je došao red na tortu i naravno da mi je Jay morao nabiti glavu u šlag jer to ne bi bio Jay. Svi su se nasmijali kad sam podigla glavu, čak je i meni pobjegao osmijeh. Netko me uslikao i ljudi su počeli pljeskati.

Nakon toga se tulum nastavio i ja sam na brzinu otišla do kupaonice kako bih se dovela u pristojno stanje. Kad sam se vratila u boravak, ugledala sam Jaya i Landona kako se prepiru. Uh, sranje.

"Što radiš ti ovdje?" Jay ga je upitao. Nekoliko ljudi im je uputilo poglede, ali se nitko nije miješao.

"Pokušavam se zabaviti, samo što mi ti ne daš mira", Landon je odvratio sarkastično.

"Nisi pozvan", Jay je procijedio kroza zube.

Uh, da je samo što ti ne znaš za to.

Polako sam im se približavala, spremna uskočiti ako se potuku kao i Gavin koji je sjedio na naslonjaču kauča, pijuckao punč i nešto razgovarao sa Susie, ali pogled mu se svako malo doletio na ovo dvoje.

"Mislio sam da je tulum za cijelu školu", Landon je nakrenio glavu.

"Da, ali ti se ne podrazumijevaš."

Baš me zanima bi li se Jay ovako ponašao prema Landonu da on i Glen nisu u toj nekoj svađi. To je zanimljivo pitanje.

Landon je preokrenuo očima na tu Jayevu opasku. "Dobro, kako god."

Nakon tih riječi se okrenuo i izašao iz kuće, a Jay je umorno uzdahnuo i uputio se prema kuhinji. Pojurila sam za Landonom nadajući se da ću uspjeti popričati s njim. Taman je bio sjedao na svoj motor kad sam izašla iz kuće pa sam potrčala prema njemu.

"Landon!" viknula sam. "Čekaj."

Stao je i pogledao u mene. "Hej, Rumsen."

"Došao si", dahnula sam na što je on kimnuo glavom.

"Pa pozvala si me, nisi li?" nacerio se. I ja sam se automatski nasmiješila na tu njegovu rečenicu i počela kimati glavom.

"Uh, žao mi je zbog Jaya", počešala sam stražnju stranu vrata gledajući prema kući iz koje se čula neka pjesma kojoj nisam znala ime.

"Nema veze", slegnuo je ramenima. Na trenutak je izbila tišina i ja sam razmišljala kako da nastavim razgovor. Željela sam pričati s njime, zaista jesam.

"Ovaj... zašto nisi rekao Jayu da sam te pozvala?" upitala sam znatiželjno.

Pogledao me s osmijehom na licu. "Mislim da ne želiš da ti brat zna da se družiš sa mnom."

Polubrat, ispravila sam ga u sebi. Ali da, bio je u pravu. Nisam željela da Jay zna da se družimo jer znam kako bi reagirao. Poludio bi. Kimnula sam glavom. "Da, pretpostavljam da si u pravu."

Namignuo je. "Želiš li otići odavde?" upitao je nakon nekoliko trenutaka tišine.

"Ja... ne mogu", pokazala sam palcem na kuću punu ljudi iza sebe i počela se udaljavati. "Drago mi je da si došao - pa, na neki način, ali moram se vratiti."

"Da, razumijem", nasmiješio se kimnuvši glavom. "Vidimo se u ponedjeljak u školi."

Okrenula sam mu leđa i napravila nekoliko koraka prema kući, ali sam se ipak okrenula nazad prema njemu. "Znaš što, tamo ima toliko ljudi da nitko neće ni skužiti da me nema." To sam govorila dok sam hodala prema motoru, a on ne gledao s velikim osmijehom na licu.