Kad sam napokon došla do kuće, zatekla sam Landona i Piersona kako se svađaju i upitala sam samu sebe koliko dugo ta drama već traje. Sopćući sam im prišla u pokušaju da ih odvojim jedan od drugog, ali nijedan ni drugi me nije doživio. Očito je tu bilo još nešto osim mog skorog silovanja, ta napetost se osjećala u zraku, ali Landon se u svojoj priči - pardon, urlanju - uglavnom bazirao na to silovanje. Nikad ga nisam vidjela ovako bijesnog. Stiskao je šake toliko jako da su mu zglobovi pobijelili i imala sam osjećaj da će si polomiti sve zube koliko je čeljust stisnuo. Pierson je sve to promatrao s onim istim bolesnim cerekom koji mu je bio na usnama dok se skidao u onoj prokletoj šumi, ali ništa nije govorio.
Landon je uglavnom urlao i psovao mu, međutim Pierson ga nije doživljavao ni dva posto. Kad se nasmijao, odmahnuo glavom i okrenuo se kako bi otišao nekamo dok je Landon i dalje pričao, to ga je razbjesnilo pa je uhvatio Piersona za lakat i okrenuo ga prema sebi. "Kamo misliš da si pošao, seronjo?" bijesno je procijedio kroza zube.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Krenula sam ih razdvojiti jer je bilo očito da će se potući svakog trena, a ja nisam željela da to bude zbog mene. Pretpostavljam da bi neka druga cura sva cvjetala da se dva dečka potuku zbog nje, ali ja bih to imala na duši do kraja života. Dobro, sad serem, vjerojatno ne bih, ali svejedno; ne bi mi bilo baš drago da se netko potuče zbog mene. Stala sam između njih dvojice i odmaknula Landona od Piersona.
"Hej, smiri se", šapnula sam iako sam se i sama tresla; što od bijesa, što od nervoze. Podigla sam pogled prema njemu, ali i dalje je tako intenzivno zurio u Piersona da sam pomislila da će mu svakog trena iskočiti munje iz očiju i ubiti ga. Lagano sam ga pljusnula po obrazu i naglo se trgnuo i pogledao u mene. "Smiri se."
Progutao je slinu, a ja sam opčinjeno gledala kako mu se Adamova jabučica miče. Isuse, odjednom mi je bio tako privlačan da sam poželjela svući svu odjeću s njega... A onda sam trenutak kasnije shvatila o čemu razmišljam i opalila si pljusku u mislima podsjetivši se da ne smijem tako razmišljati o njemu. Ali ipak, što sam više razmišljala o njemu, to sam više shvaćala da ovo sranje od izazova neće trajati još dugo. Ovoga puta sam bila odlučna u namjeri da prekinem tu budalaštinu jednom zauvijek jer si nikad ne bih mogla oprostiti da slomim srce ovako divnom dečku.
"Neću se smiriti, Liv." Vratio je pogled na Piersona. Gavin je došao do nas i urazumio Landona da ode jer nije bio poželjan. Pogledi koje su nam upućivali ovi bradati tipovi dali su mi naslutiti da nijedno od nas troje nije poželjno, ne samo Landon. "Ne idem ja nikamo dok ne ubijem Boga u tom gadu!" opirao se.
"Landon, oni će te ubiti prije negoli stigneš napraviti i dva koraka prema Piersonu", procijedila sam kroza zube. Doduše, nisam znala hoće li ga ubiti, ali tako su izgledali. Neka ženska me gledala kao da će me pojesti i odjednom mi je postalo neugodno. "Idemo, hajde. Moraš se smiriti."
