Breaking Bad Boy's Heart

9

Netko je bacio ispit na kojem je pisalo 4+ ispred mene na stol, a kad sam pročitala ime šokirala sam se. Wendy je sjela nasuprot mene zureći u taj ispit kao da će joj to zurenje povećati ocjenu.

"Ovo je moj kraj", zastenjala je. Izgledala je kao da će se svakog trena ili onesvijestiti ili izgubiti živce. Nije bilo između.

"Sigurna sam da te jedna četvorka neće uništiti", rekla sam nastavivši jesti.

"Ali ne razumiješ... nikad nisam dobila ocjenu koja je bila niža od pet plus! Kako ću sad upasti na Brown? Ili Princeton? Ili Harvard?"

Da vam nešto kažem: moja najbolja prijateljica je štreber iako se ona više voli nazivati genije. I ja ju nikad u ovih deset-jedanaest godina koliko se družimo nisam vidjela ovako očajnu i tužnu. Wendy je oduvijek znala što želi biti: nešto uspješno. A uspijeh je tražio predanost. Nikad u životu nisam vidjela nekoga tko je s tolikom predanošću i željom radio zadaću iz matematike ili projekt iz fizike. Ova četvorka joj je prva četvorka u životu i mogu samo zamisliti koliko je sad shrvana.

"Opa..." zastala sam. "Shvaćaš da ćeš studirati samo na jednom, ne sva tri, zar ne?"

A onda sam tu bila ja: nikad nisam marila za ocjene tako da je pravo čudo što uopće prolazim školu. I nisam shvaćala Wendy. I nisam se mogla staviti u njezinu kožu pa ni nisam znala što pametno da kažem. Stoga sam odlučila ići svojim Olive stilom i oraspoložiti ju. Ili barem pokušati.

"Nisam raspoložena", odvratila mi je. "Što da radim?"

"Pitaj profesoricu da ti da neki dodatni zadatak ili nešto", slegnula sam ramenima. "Zaista pitaš krivu osobu."

"A znaš li koliko si ti dobila iz tog ispita?" živčano je upitala i zgrabila svoj ispit. "Dobila si pet minus."

Skoro sam se ugušila u hrani. "Ozbiljno?" upitala sam kad sam došla sebi od šoka. Kimnula je glavom, a ja sam se zamislila. "Nisam ni znala da sam pisala taj ispit... zanimljivo."

Wendy me nije slušala. Ustala je i krenula nekamo... pretpostavljam do profesorice.

"Što?" viknula sam kad je ustala i krenula prema izlazu. "Nećeš mi čestitati? No dobro..."

Nastavila sam jesti kao da se ništa nije ni dogodilo, razmišljajući o petici iz ispita. Nisam znala da mogu... Bravo ja.

"Što je njoj?" Susie je sjela pored mene i uzela moj krumpirić i strpala ga u usta.

"Dobila je četiri", odgovorila sam.

Diana, koja je sjedila nasuprot mene, zagrcnula se sokom. "Što? Wendy? Wendy Bruton?"

Nasmijala sam se i kimnula glavom, a onda smo sve tri pogledale prema Wendy koja je nešto žustro raspravljala s profesoricom. Vratila sam pogled na svoju hranu i nastavila jesti.

"Erm... Liv?" Diana je promrmljala gledajući u nešto uza mene. "Nemoj odmah pogledat, ali Glen Foster doslovno zuri u tebe... Izgleda malo jezivo."

Namrštila sam se, uspravila i polako se okrenula prema njemu. Naglo je ustao kad je vidio da gledam pa došao do mog stola. "Moramo razgovarati", rekao je.

Ustala sam i krenula za njim u kut kantine, tamo gdje sam prije nekih tjedan dana pričala s Jayem. Naslonila sam se na zid s prekriženim rukama preko prsa i podigla obrvu. "Onda?"

Prošao je rukom kroz kosu. "Starci su mi bankrotirali."

"Kakve ja veze imam s time?" namrštila sam se. Shvativši da je ovo zvučalo malo grubo, odmahnula sam glavom. "Oprosti, nisam tako mislila."