Ako je ovo što trenutno osjećam ono što ljudi zovu 'slomljeno srce', onda je slomljeno srce sranje.
Već sat vremena sama sjedim u nekoj maloj birtiji i govorim si da će mi biti lakše ako se napijem, ali nikako da skupim dovoljno hrabrosti da prinesem čašu ustima. Nakon onog fijaska na parkiralištu, nisam se više vraćala u dvoranu iako sam željela otići samo kako bih Quinn slomila nos. Otišla sam tu gdje se trenutno nalazim i toliko me stomak bolio od suzdržavanja suza da sam željela zaplakati samo zbog toga što je boljelo.
Ali ponos je bio jači od te boli. Zapravo, kad malo bolje razmislim, ponos je jači od bilo koje boli.
Nisam čak bila ni sigurna što me točno boljelo. Cijelo tijelo? Duša? Nisam imala pojma. Samo sam znala da je boljelo. U početku si nisam željela priznati ono što se dogodilo. Štipala sam se za ruku cijelim putem do birtije nadajući se da je sve ovo san i da ću se svakog trenutka probuditi. Ali nije bio. Onda sam, iz nekog meni posve nepoznatog razloga, dok sam naručivala piće osjećala bijes. Bijes! A ja čak nisam imala ni pravo da budem bijesna. Dok sam se udaljavala od šanka, bijes je ispario i zamijenilo ga je samosaželjenje.
A meni ništa nije bilo jasno.
Zašto sam se ovako osjećala kad nisam voljela Landona?
I onda mi je palo na pamet da sam ga možda ipak voljela iako si to ni pod koju cijenu nisam željela priznati.
I opet mi ništa nije bilo jasno.
Mozak mi je radio sto na sat. Bila sam čak i iskušenju da odem na Google i guglam 'slomljeno srce', ali sam ubrzo odustala od te ideje jer je glupa. Onda mi je na pamet pala nova ideja - poslati mu poruku.
Ali trebala mi je svaka trunka samokontrole da to ne napravim. Oboma vam treba malo vremena bez ovog drugog, govorila sam si. I obrisala njegov broj.
Ne znam kako me uspio pronaći, ali nakon što sam gotovo dva sata provela sjedeći u toj birtiji, a guzica mi odrvenila, Jay mi se pridružio za stolom. Podigla sam suzne oči prema njemu i prisilila se na osmijeh, ali sudeći po izrazu njegova lica to je izgledalo više kao grimasa. Položio je svoju ruku na moju i malo ju stisnuo. "Zasrala si, Liv."
Podsmjehnula sam se. "Hvala na ljubaznosti", promrmljala sam pa obrisala obraze niz kojih su suze curile jedna za drugom. Mrzila sam plakati, a gle me sad, kao bespomoćna curica.
"Teško je biti ljubazan kad si u pravu", rekao je mudro. Promatrao me neko vrijeme onim pogledom sažaljenja dok nije ustao i sjeo mi bliže. "Žao mi je što sam bio seronja", promrmljao je.
"I meni što ti nisam rekla za izazov", uzdahnula sam. Nastupila je tišina i sad smo oboje zurili u čašu s... Što sam ono naručila? Nije ni važno. "Mogu li se napiti?"
"Ne."
"Okej."
Ponovno tišina. Suze su lagano klizile niz obraze, ali nisam ih imala snage obrisati. Čovječe, koliko sam si puta rekla da neću plakati zbog nekog dečka, a gledaj me sad. Da nije bilo Glena, ne bi bilo ni mojih suza. Ali zapravo ne mogu kriviti Glena. Jedini krivac sam ja. Bože, zašto je tako komplicirano biti tinejđer?
"Jay?"
"Da?"
"Jesam li ja grozna osoba?"
Promotrio me i nasmiješio se.
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
