Breaking Bad Boy's Heart

6

Nakon podjele medalja organiziran je tulum na kojem se pojavila cijela škola. Bila je to neka Gavinova vikendica i mogu vam priznati da sam ju tražila dobrih deset minuta, a kad sam ju napokon pronašla izgubila sam volju za tulumarenjem. Svejedno sam ušla unutra i netko mi je uvalio piće u ruke, a ja sam bez razmišljanja popila sadržaj čaše. Pivo.

Ubrzo sam se našla za kuhinjskim stolom s Allison, Blair, dvije navijačice kojima nisam znala ime, Gavinom, Glenom i Aaronom. Igrali smo igru koja se zvala 'nikad nisam'. Radi se o tome da kažeš nešto što nikad nisi ili jesi napravio, a osoba koja za stolom nikad nije napravila to nešto mora otpiti nekoliko gutljaja svog pića. Jednostavno i zanimljivo.

Upravo sam jedina iskapila svoje pivo jer nikad nisam imala seks, a Blair koja je sjedila pored mene mi je natočila još. "Tvoj red", rekla je i spustila bocu na stol.

Razmislila sam na trenutak, vrteći polu punu čašu u rukama. "Nikad nisam..." Nisam se mogla sjetiti ničega što bih rekla, a onda mi je na pamet pao jedan ludi događaj dok sam još bila brucoš. Pročistila sam grlo. "Nikad nisam poljubila djevojku."

Allison i ona druga navijačica su ispile nekoliko gutljaja iz čaše, a svi za stolom su iznenađeno pogledali u mene kad sam samo nastavila vrtiti čašu u rukama. Nevino sam se nacerila i igra se nastavila.

"Nikad nisam... nikad nisam varala na testu kod profesora Harrisona."

Doslovno su svi osim mene otpili nekoliko gutljaja i opet me iznenađeno pogledali. Slegnula sam ramenima. "Ja stalno varam kod njega", rekla sam. Nigel Harrison je najstroži profesor kojeg je Srednja škola Westfield ikad vidjela. Kod njega je gotovo nemoguće varati, ali ja se uvijek snađem.

Bio je Allisonin red. Pa Gavinov. Pa Glenov. Pa od one jedne navijačice. Pa od one druge navijačice. Pa Aaronov. Pa moj... I tako redom. Što sam više pila, sve mi je postajalo smješnije i zanimljivije. I bez da sam to shvatila, bila sam pijana.

Hodala sam po vikendici teturajući i pokušavajući pronaći izlaz jer je bilo zagušljivo unutra. Malo mi se vrtjelo u glavi i vid mi se mutio i nisam imala pojma kamo idem. Najednom sam se zabila u nekoga, a kad sam podigla pogled ugledala sam Jaya.

"Jaysone! Jaynix! Jay-Jay!" viknula sam uzbuđeno i čvrsto ga zagrlila. "Brate moj najdraži. Volim te. Čovječe baš si visok. Koliko si visok? Kladim se nekih metar osamdeset i p--"

"Pijana si", prekinuo me.

"Nisam", odmahnula sam glavom. "Nisam pijana. Vidiš." Podigla sam nogu kako bih mu pokazala da mogu stajati samo na jednoj nozi, ali to je bila loša ideja jer sam skoro pala.

Umorno je uzdahnuo i poveo me van. "Jesi, pijana si."

Sjela sam na jednu stolicu i naslonila glavu na zid iza sebe. "Dobro sam", promrmljala sam promuklo, ali nije me čuo. Vratio se unutra i nakon nekoliko minuta se vratio s mineralnom vodom i dva komada pizze na plastičnom tanjuru.

"Jesi barem nešto jela?" zabrinuto je upitao. Sjeo je pored mene, odvrnuo čep s boce i dao mi da pijem, nakon čega je skinuo svoju koleđicu i prebacio ju preko mojih ramena.

"Da", odvratila sam prije negoli sam bila primorana da počnem piti mineralnu vodu. Fuj.

Zastala sam kako bih uhvatila zraka ali uzeo mi je bocu iz ruke i uvalio tanjur. "Jedi još, hajde hajde. Obećao sam Rayu da ću te vratiti kući trijeznu."

Ispupčila sam donju usnicu i spustila pogled. "Nee." Nisam željela jesti prvenstveno zato što sam imala osjećaj da ću povraćati ako samo pomirišem tu pizzu. A i kad sam došla kući, Lydia je pekla palačinke.

Jay je umorno uzdahnuo prošavši rukom kroz kosu. "U redu, ne moraš. Ali sjedi ovdje i ne miči se i pij tu mineralnu, vratit ću se za petnaestak minuta da vidim kako si."