Suđena im je ljubav!❤

10. Dio

On:" Ma ništa hahaha samo si savršena☺"
Nasmiješila sam se i rekla:" Oo pa hvala hahaha nisi ni ti za bacit😉"
Otvorio mi je vrata od auta😁 i krenuli smo.
Pitao me je:" Kuda bi ste željeli ići, moja damo?"
Ovo moja mi je odzvanjalo u glavi. Rekla sam:" Gdje god me moj gospodin odvede hahah"
Htjela sam ispast cool kao hahah iako mi je srce lupalo 100 na sat. Ostala sam donekle smirena.
Izašli smo iz auta i došli u neki restoran. Zove se L'Acino Restaurant. Jedan od najboljih restorana u kojima sam bila. Po hrani, po atmosferi, ma po svemu.
I došao je taj trenutak u kojem nisam više mogla čekati.
Ja:" E Mario, moram ti reći nešto.."
On:" I ja tebi, ali ti prva reci"
Ja:" Pa prvo uzor si mi, stvarno obožavam tebe i tvoj rad tj igru. Ti si me potakao da treniram i hvala ti na tome. I u Torino sam došla u nadi te upoznam, slikam se s tobom. Ali stvarno sam te zavoljela. Kako smo se počeli družit postajao si sve bolji i bolji. I brižan si, drag, dobar, pažljiv i još uz to si zgodni nogometaš i stvarno sam ss zaljubila. Ja znam šta osjećam."
Osjećala sam se napeto dok sam mu to sve govorila. Kao da ću svaki tren zaplakat od sreće.
On mi je na to sve rekao:" Ozbiljno???? Jutros sam ti ja to htio reć. Al' sam mislio da me gledaš samo kao prijatelja. Ja bi stvarno htio nešto više od prijateljstva. I Bog ti stvarno u život sa nekakvom namjerom donese neke ljude. I trebao mi je netko poput tebe. Imao sam ja prije veze, isto u nadi nekakvoj da su prave, ali s njima nisam osjećao ono šta osjećam kad sam s tobom. I hvala ti na tome.☺😊"
Mi isto osjećamo jedno prema drugome? O Bože.. ni u najluđim snovima ovo ne bi bilo moguće. Ustala sam i zagrlila ga svom snagom. Ono suze radosnice. Kao da me zaručio a ne to rekao😂. Možda jednog dana bude i to. Ja se nadam. Al' mi još nismo u vezi. Ili jesmo?

Mario p.o.v.
Kad me zagrlila, nisam ju htio pustiti. Htio sam da taj zagrljaj  traje vječno.

Lucia p.o.v.
Grlila sam ga najjače što sam mogla. No onda sam ga pustila i sjetila sam se nečega. Sjetila sam se da sutra idem natrag doma, u Zagreb. Moram mu to reći. Sad je to najteži dio svega. Napustiti ga. Ali zbog njega bi odustala od svega i napustila sve. Ali onda opet s druge strane, šta ako prekinemo. Gdje ću ja onda? Šta ću ja onda?
.
Izašli smo iz restorana. Vani nije bilo baš toplo, a ja nisam imala jaknu. Mario mi je dao svoju☺ mirisala je po njemu. Držali smo se za ruke i odlučili smo prošetati. S njim je u tišini bilo tako ugodno, da bi razgovor sve to pokvario.
Zastao je. Pitao me:" E sjetio sam se. Rekla si da sutra ideš natrag doma u Zagreb je l'?"
Ja:" A da, nažalost. Al' to ne mora promjenit odnose među nama. Nadam se barem. I vratit ću se. Brzo. Ne brini."
On:" Tebe bi čekao i čitav život ako treba!"
Počela je kiša. Počeli smo trčati. Nismo se imali gdje skloniti pa smo trčali do auta, koji nije bio baš blizu. No odjednom se Mario zaustavio. Pogledao me. Stavio svoje ruke oko mog struka. Taj trenutak. Kao u filmu. Približio je svoje tijelo mome. Svoje usne mojima. Poljubili smo se. Naš prvi poljubac. Na kiši. Kao u filmu.

Uff raspisala sam se hahahaba pukla me inspiracija i to dobro možda već i danas 11. dio.. ako vam se sviđa votajte, komajte, shareajte.. hvala vam😁 ly all❤❤