Suđena im je ljubav!❤

28. Dio

Utorak navečer.
Sjedila sam u hotelskoj sobi i razmišljala o zbivanjima u Čileu. Polako sam počela pakirati stvari. Mobitel mi je zasvijetlio. Poruka od Marija.

"Svega par sati nas dijeli od ponovnog susreta😍 e zagrlit cu te da neces moc disat, to ti obecajem"

Awwww duša.
" Volim te❤"
Nakon stiskanja tipke slanje, ugasila sam mobitel i odlučila dobro se naspavati za sutrašnji put doma.

No nisam mogla zaspati odmah. Vrpoljila sam se po krevetu zamišljajući trenutak između Marija i mene sutra. I dijaloge. Moram mu se ispričati, za nepromišljenost. Moju glupu nepromišljenost.

*Srijeda*

Ahhh napokon idem doma. Nije da mi je bilo loše ovdje, ali ono... ne znam zapravo.

Pokupila sam zadnje stvari, ruksak stavila na rame, kofer u jednu ruku i krenula zaključavati vrata. Pogledala sam još jednom, da mi nije nešto ostalo slučajno.

Nakon ostavljanja ključa na recepciji i konačnog izlaska iz hotela, pozvala sam taxi.

(...)

Ahh Hrvatska.
Napokon sam sletjela. Vidjela sam njih troje. Mario, Iva i Marko. Iva i Marko u zagrljaju, a Mario je buljio u svoj mobitel. Zar su svi imali tu groznu naviku?

Laganim korakom sam krenula prema njima. Mario je podignuo glavu s mobitela i ugledao me. Osmijeh se proširio njegovim licem. Potrčao je prema meni. Zagrlio me. Obje ruke oko mog struka, a moje oko njegovog vrata. Podignuo me. Noge su mi bile u zraku i samo sam se smijala. Vrtio me po zraku. Suze u mojim očima. Radosnice.

Nakon par trenutaka me spustio na zemlju i pogledao u oči. Šutio je. Ja sam mu tada samo uputila onaj pogled *Jel imam nešto na faci*

Osmijeh na njegovom licu govorio je više od tisuću riječi, no onda je samo izustio:" Prekrasna si"

Prije nego što sam uspijela išta reći, opet me podignuo i opet me počeo vrtiti po zraku.

Nakon svih tih zagrljaja i poljubaca, sa Mariom i Ivom, pa čak i Markom, napokon smo otišli doma. Marko i Iva nisu išli s nama. Ne znam zapravo ni gdje su išli.

Kad smo došli u stan, htjela sam samo sjest i pričat sa Marijom. Ispričat mu se napokon. Što i jesam. On me samo pažljivo slušao. Kad sam završila, on je izdahnuo. Možda sam spomenula.. i.. mali dio.. možda... da me ne voli??

Nakon toga je on počeo pričati:" Eh budalice moja mala... da te ne volim, ne bi te čekao k'o ozebo sunce, ne bi te vidio kraj mene do kraja svog života.. možda bi i golove zabijao da mi ti nisi pomutila glavu" rugao se sam sebi "i nisam vjerovao u ljubav na prvi pogled, dok nisam upoznao tebe, vjeruj mi. Opet ti to ponavljam. I nisi me prevarila ni jednom jer ti nisi takva. Znam i da se svi zaljubljuju u tebe jer si jednostavno posebna. Vrckava na svoj čudan način, uvijek spremna pomoć i imam osjećaj da kad ti nešto dođe u glavu, da ćeš to i napravit, makar to bilo i skakanje s padobranom hahah"

Gledala sam ga sa zadivljenim izrazom na licu i rekla:" Zapravo sam to već i napravila ahaha"

Mario se smijao zajedno sa mnom. :" Zašto me to ne čudi hahaha"

(...)

Dok je Mario bio na treningu, ja sam raspakirala stvari.

Zvono na vratima. Nekakva dostava. Neko nešto naručio?? Ok dostavljač ima buket ruža u ruci. Ko to još dostavlja majko mila?
Uzela sam buket a dostavljač je odma otišao👀 čudan neki tip.

Buket ruža. 11 crvenih i 1 bijela. I poruka
"U svakoj grupi postoji jedan koji se ističe - i ti si ta jedna."