29. Dio

652 36 1
                                    

Prošlo je već više od mjesec dana otkad sam se vratila iz Čile-a, otkad je repka pobijedila Island, otkad je sa mnom i Marijom sve u najboljem redu.

On je stvarno najbolja osoba koju čovjek može poželjeti.

Kitili smo bor tjedan dana prije badnjaka. On me podignuo na ramena da stavim zvijezdu na vrh.

Jesam li zaboravila spomenuti da sam se, praktički, preselila kod Marija u Torino? Da. Došli smo i do toga.

Ja sam jedna od onih osoba koja ima dosadnu mamu, pozitivno dosadnu. Mislim pila. Rekla sam joj za Marija i mene i bila je oduševljena. I sad uvijek zove i pita kad je svadba.

I Mario uskoro ide u Dohu radi finala Talijanskog Superkupa. Ja, nažalost, ne idem s njim. Idem doma u Zagreb ranije.

Nisam Ivu vidjela odavno. Nije ni ona Marka. Ona trenira, on trenira. Nemaju vremena. Al' evo, uskoro je prijelazni rok i Iva najvjerojatnije seli negdje. A gdje točno, vidjet ćemo još.

Sve ovo vrijeme koje sam kod Maria, mi smo kao stari bračni par. Ne da se svađamo, nego smo uvijek doma. Osim kad on trenira, onda sam ja doma. I da.. odustala sam od nogometa. Nikad nisam mislila da ću to napravit. To je sve iznenadilo, ali kažu da se za ljubav nekad moraš žrtvovat. To je moja žrtva koja pokazuje koliko stvarno volim Marija.

(...)

Badnjak je i ja sam doma u Zagrebu kod svojih. Kitimo bor, svake godine, svi zajedno. Mario se vratio doma. Izgubio je u finalu protiv Milana, na penale. On je fulao. Nakon tekme mi se javio i rekao da sam mu ja sretna amajlija, te zato što ga nisam gledala, je fulao.

Pričali smo sinoć, tako, više od sat vremena. On je uvijek izvlačio nove teme, a najviše mi je govorio koliko mu nedostajem. Na Božić ćemo vjerovatno biti zajedno. Možda kod njegovih na ručak, pa onda požurit kod mojih, na večeru... Samo hrana.

Novu godinu smo odlučili čekati u Francuskoj, na skijanju. Tipično, znam, ali nikad nisam bila na skijanju.

(...)

I takoooo.. Božić je prošao. Sve prebrzo. Već je Silvestrovo, odnosno stara godina. Mi smo u Francuskoj. Sve je tako čarobno. Nije ni bitno gdje sam, samo da sam s Marijom.

U hotelu su navečer organizirali doček, nešto fancy, no i mi ćemo biti na njemu. Stekli smo i neke prijatelje ovdje. Marija je i dosta ljudi prepoznalo. Ne čudi me to.

Imala sam tamno plavu, dugu haljinu, na izgled sasvim obična, a opet savršena. Mario je imao odjelo i tamno plavu mašnu. Usklađeni. ✌

U sali, navečer, je sve bilo savršeno. So satisfying.
I večer je brzo proletjela. Već su počeli odbrojavati.

Deset

Devet

Osam

Sedam

Šest

Pet

Četiri

Tri

I Mario me poljubio.
Ljudi su viknuli "SRETNA NOVA GODINA" a Mario i ja smo se još ljubili.
Pitala sam ga:" Zašto si me poljubio prije ponoći?"

"Staru godinu sam htio završiti i Novu započeti na najbolji mogući način."

_____

TADAAAAAAM THEEE ENDDD





Možda??

Da??

Ne??
Nadam se da provodite praznike ugodno il kako vec jel. Nisam dugo napisala jer nemam inspiracije za ovu priču, i zato pišem novu HE'S NO GOOD pa bacite pogled ako nije prob😁😇 hvala ly vote share i comm❤❤

Suđena im je ljubav!❤Onde histórias criam vida. Descubra agora