Suđena im je ljubav!❤

22. Dio

Ta cura koja nam je prišla je zapravo bila samo fan. Iskreno, pao mi je kamen sa srca.

(...)

Prošlo je već tjedan dana. Osvojile smo turnir u Torinu, i bila sam nevjerojatno ponosna, na Ivu, na sebe, na cijelu ekipu. Čak sam i zaigrala u finalu. Doduše samo zadnjih pet minuta, ali i to je nešto, zar ne?
Sad smo se još jedino trebale spremiti i put pod noge što se kaže.
Došle smo na aerodrom (cijela ekipa). Mario i Marko su nas došli otpratiti i oprostiti se s nama. Tko zna kad ćemo se sljedeći put vidjeti..
Iva i Marko su se grlili cijelo vrijeme, i u takvom položaju pričali. Iva je plakala. Kad se Marko odmaknuo od nje, obrisao joj je suze, poljubio ju u čelo i rekao da će vrijeme brzo proći te da samo mora biti strpljiva. Tako su slatki zajedno i tako sam sretna zbog njih❤.
A Mario i ja? Mi smo gledali jedno u drugo. Moram priznati da su i meni suze navirale na oči.
Ja:" Vidjet ćemo se uskoro, zar ne?"
On:" I prije no što misliš..."
Zagrlio me. Vidjela sam suzu i njegovim očima😢.

(...)

》Zagreb《
Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše!❤
Pogodite tko nas je dočekao na aerodromu? Moj bratić Karlo i njegov dragi frend Marin... Zagrlila sam ih. Ne znam zašto i Marina al ok.. Marinu se osmijeh razvukao na licu. Iva je buljila u mobitel. Nakon pet minuta digla je glavu i rekla:" Dobro, je l' ide..oooo book pa to ste vi haahah" očito da je tek sad primjetila Karla i Marina. Ja sam njima rekla:" Zaljubila se žena, šta će te.. hahaaha" na što je Karlo rekao:" A ti??" i namignuo mi. Ja sam sramežljivo, sa smiješkom rekla:" Možda hah"  Iva me opalila šakom u ruku i rekla:" Lažove ahhshaha... zaljubila se, vjerujte meni". Vidjela sam da je Marin na te Ivine riječi pognuo glavu. Pretpostavljam da se zaljubio u mene.
Bilo je vrijeme za poći kući.

(...)

Iva i ja smo sjedila na kauču u stanu. Bila je neka tekma na tv-u. U jednom trenutku Iva me pitala:" Kako to da Mariu baš i ne vjeruješ?"
Ja:" Molim? Hahah"
Iva:" Znam te.. nekako, k'o da nisi sigurna u sve to. Šta ti je?"
Ja:" Pa i sama znaš da se teško vežem za ljude, da ne vjerujem baš svima..."
Iva:" Znam, pa pobogu znam te čitav život, ali ti Marija voliš zadnjih 10 godina, u čemu je problem?"
Ja:"Aaa ne znam.. možda se bojim. Možda se bojim da mi ne slomi srce, da mu ne budem još jedna u nizu, ipak je on poznati, zgodni nogometaš"
Iva:" Pa znam ja to sve, k'o da ja nisam s jednim takvim u vezi. Ali vidijela si kolko brine o tebi i kolko mu značiš.. istina, nije ti rekao za onu curu i rođendan, ali to nije neki razlog da mu ne vjeruješ. A i sama si pričala s onom curom i čula si šta ti je rekla i još ti se on ispričao na najromatičniji mogući način. Vjeruj meni. Znam šta pričam."
Te Ivine riječi su me stvarno navele na razmišljanje, no opet, ja, tvrdoglava, ne znam šta bi. 'Ko zna jel on sad svetac dok mene nema u Torinu. Pa cure čekaju u redu za njega. Ali onda ipak moram malo mućnut glavom. Nije on takav. Ne bi on mene varao. Ne bi me ni ljubomorno učinio. Ne znam više.

BOOK haha evo jedan nakon par dana... žao mi je što nisam napisala ranije, al znate.. škola obveze i te gluposti. Nakupljaju se provjere i ispitivanja. Ako vam se sviđa votajte shareajte i commajte😊 lysm❤❤👍