Everything Has Changed

Chapter seven :D

-Gdje si ti krenula? -začula sam strogi glas svoga oca iza mene. Psovajući u sebi sam se okrenula na peti.

-U sobu možda? -upitala sam ironično. Znala sam da ću se uskoro morati suočiti sa njim, ali nisam mislila da će to biti tako brzo. Da li sam spremna na svađu sa mojim ocem? To ni sama ne znam.

-Ne pravi se pametna, nego govori gdje si bila! -glasno se izderao na mene. U njegovim očima se moglo vidjeti ono što kod njega gledam svih ovih godina-bijes i mržnja. Duboko sam udahnula pokušavajući da ostanem jaka.

-Bila sam kod Melody, je l' to neki problem? -opet sam se trudila da ostanem snažna i da ne puknem.

-I sada se vraćaš? -potpuno je ignorisao moje pitanje nastavivši sa ispitivanjem. Ovaj čovjek će me totalno izluditi. Najgore od svega što je na njegovom licu glupi, provokatorski osmijeh.

-Dap. -blago sam se nasmiješila, te se zaputila u svoju sobu. Bolje je da prekinem ovu glupu raspravu, prije nego potpuno puknem.

-Gdje si krenula? Razgovor nije završen! -čula sam njegov strogi glas iza sebe kako me doziva, no nisam se zaustavila. Ušla sam u sobu zaključavši vrata iza sebe. Bacila sam se na krevet ponosna na sebe. Još ne vjerujem da sam mu se po prvi put u životu suprostavila. Moram priznati da osjećaj uopšte nije loš. Nego je divan. Na neki čudan način se osjećam kao pobjednik.

Melody je u potpunosti bila u pravu. Trebala sam me se ranije suprostaviti. No sada nije vrijeme da žalim za onim što nije učinjeno. Nego da mislim o tome šta trebam učiniti u budućnosti. Za bližu budućnost znam da bih trebala spavati, jer me sutra čeka naporan dan. Sutra ću opet morati da radim. No ne žalim se. Nije mi teško.

***

Sa osmijehom na licu sam se kretala sa fakulteta na posao. Stigli su nam rezultati od posljednja dva ispita. I Melody i ja smo položile. Meni su obije ocjene 9, a Melody 8 i 9. To je i više nego dobro.

Čudno je to što me u posljednje vrijeme sve nekako krenulo. Još sam da dobijem povišicu na poslu, no plašim se da se to neće skoro desiti.

Imam neki osjećaj da će večeras sve krenuti po zlu. Da, večereras je taj dupli dejt. Panika. Šta ako se obrukam pred Zaynom? Šta ako on odustane od dejta? U slučaju da se on večeras ne pojavi, ja bih se ubila. No, ipak je on taj koji se prvi složio sa tom glupošću. Nema nekakvog smisla da on bude taj koji će odustati. Previše razmišljam. Voljela bih da bar na trenutak mogu isključiti svoje glupe misli. No, to nažalost nije moguće.

Moje misli su toliko daleko odlutale da sam već bila na poslu. Dobra stvar je što ću se fokusirati na posao i bar malo skrenuti misli sa Zayna. O ne, opet mislim o njemu.

-Hej. -veselo sam pozdravila djevojke koje rade sa mnom.

-Hej Sarah. -obje su rekle u isto vrijeme na što sam se ja samo nasmiješila.

Sjela sam za svoj sto, te počela sa crtanjem. Iako nemam predstavu šta trebam crtati, neću čekati dok Farrah ne dođe.

-Kad Farrah dolazi? -upitala sam Lily, okrećući se ka njoj.

-Oh, zaboravila sam ti reći. Farrah je bolesna, pa je rekla da crtaš što god ti želiš. -odgovorila je. Žao mi je Farrah jer je bolesna, ali isto tako mi je drado što ću crtati ono što ja želim. Već sam imala neke ideje, pa sam se bacila na crtanje.

-Helooo! Čuješ li ti mene? -dobro poznati glas me trgnuo iz razmišljanja. Digla sam pogled, ugledavši Melody. Da li je moguće da nisam čula kada je ušla.

-Sorry, nisam te čula. -prevrnula je očima, te sjela nasuprot mene. Sada mi samo treba da me počne zezati, no ipak imam malo nade da neće.

-Mora da si razmišljala o Zaynu? -podrugljivo me upitala rušeći moje nade.

-Nisam! -branila sam se i za veliko čudo govorila istinu. Dobro, djelimično. Nisam razmišljala o njemu u trenutku kada je ušla, ali zato jesam čitavo jutro.

-Pazi da ti vjerujem. -obje smo se nasmiješile na to koliko me ona dobro poznaje. No ja joj ne planiram ništa priznati. -Jesi se već zaljubila? -pogledala sam je sa nevjericom. Kakve gluposti ona mene samo pita. Zar to nije istina? Upitala me moja podsvjest. Djelimično. Ah, kod tebe je u životu sve djelimično.

-Ne, nisam. Mislim, sladak je on i sve to... Ali, plašim se zaljubiti u njega. Šta ako budem povrjeđena? -iskreno sam rekla. Izgleda da sam ipak tražila ljubavni savjet od Melody. Od osobe kojoj su kratke veze hobi.

-Gle, vrijedi rizikovati. Pogledaj mene. Znala sam kakav je Harry ženskaroš i opet sam sa njim u vezi. Što je najbitnije od svega volim ga. I ako budem povrjeđena, barem ću znati da sam ga voljela. -njene riječi su imale smisla, moram pokušati. Samo što sam ja jebena kukavica, za razliku od Melody.

Šta da radim? Ne znam. Izgubljena sam, kao i obično.

______________________________________________

Eto, pokušala sam napisati nešto duži nastavak.

Znam da je loše i dosadno, ali ni vi niste ispunili uvjete. Zato razmišljam da obrišem priču. Iako imam planove za dalje pisanje. No, sve zavisi od vas.

U ponedjeljak mi počinje škola, pa će nastavci  ići jednom ili dva puta sedmično. Od vas zavisi da li ćete dobiti još jedan nastavak prije početka škole.

Uvjeti: 10 lajkova i 5 komentara :)

Dakle, ako ispunite uvjete nastavak ide u nedjelju xx