Everything Has Changed

Season II

Writer's POV.

Sjedio je pored njenog kreveta sa suznim očima, promatrajući tu krhku djevojku koja ga je promjenila. Promatrao je svog malog Anđela, polako gubeći nadu da će više ikada ugledati te čarobne smeđe oči, koje se već mjesecima nisu otvorile. Već mjesecima je njeno stanje isto. Zayn jedva da se odmiče od njenog kreveta. U istom je stanju kao i ona; živi, a isto kao da i nije živ. Svakim danom se nada da će vidjeti taj blistavi osmijeh na njenim tankim usnicama.

Čak se i njen otac opametio... Da, taj isti čovjek koji je njen život učinio paklom. Žalosno je što mu je trebalo da ona završi u komi da bi shvatio koliko voli svoju kćerku i koliko je griješio prema njoj. Shvatio je da je mogao izgubiti i nju, kao što je izgubio Stephena. Samo želi da se ona probudi i da joj kaže to 'oprosti', koje mu je već mjesecima na umu.

-Gospodine, mislim da bi trebali razgovarati. -Peter je začuo glas doktora, koji ga je natjerao da se okrene i prestane promatrati Zayna. Doktor je imao veoma ozbiljan, ali i ožalošćen, izraz lica. Uvijek je bilo teško ovo saopštiti porodicama. Sreća pa je bilo malo takvih slučajeva. No Sarah je uvijek bila izuzetak, pa tako i sada. Ili je to barem doktor mislio.

-Izvolite doktore? -kulturno je rekao Peter, začudivši i sam sebe koliko je kulturno zvučao. Tek u ovakvim situacijama bi shvatao šta je alkohol činio sa njega. Odluka koju je donio prije nekoliko mjeseci i sada mu se činila ispravnom. Ah, da bar Sarah može to vidjeti.

-Uh, ne znam kako da Vam ovo kažem. Ali... treba da znate da su šanse da Sarah preživi minimalne. Sasvim. I postoji mogućnost da umre sutra ili za koji dan, ili da bude još mjesecima, godinama, na apratima i tek onda umre. –svaka riječ koju je doktor izgovorio, parala je Peterovo srce i kao da su mu se sitne iglice zabadale tim bolnim riječima. Nije mogao to više da sluša. Njegova kćer je morala živjeti. Nije ga mogla samo tako napustiti. Jednostavno nije mogao prihvatiti činjenicu da njenoj kćeri nema spasa. Nikako to nije mogao prihvatiti. Ni doktoru nije bilo lako, pogotovo jer je isto ovo kasnije morao saopštiti mladiću koji se mjesecima ne odmiče od njenog kreveta. Kojemu je ona značila više od svega. Tek on ne bi ovo mogao podnijeti. I nije znao kako mu na blag način saopštiti da mu se čitav svijet ruši. –Izgleda da ćemo je morati isključiti sa aparata. Ako se ne probudi u naredna 24h, što je skoro pa nemoguće. –doktor je nekako prevalio preko svojih usana, što je izazvalo naglo stezanje Peterovog srca. Ove riječi su stavrno bile preteške za njega. Nije mogao dalje da sluša, nego se uplakanih očiju odvezao do sobe svoje kćerke. Zayn ga na trenutak pogledao, krajičkom oka. No svoj izgubljeni pogled je iste sekunde vratio na njegovu princezu. Peteru je bilo teže da vidi Zayna kako se brine o njoj. Tako je znao da je to samo još jedna osoba više povrijeđena. Još jedno slomljeno srce više. No on nije ni shvatao koliko je ona Zaynu značila. Niko nije znao. To je samo znalo Zaynovo srce, koje se slomilo na milion parčadi kada mu je ona umirala na rukama. Kada ju je gledao onako bespomoćnu. Da je čitav Tihi okean suza, ne bi bile dovoljne da ih isplače za njom. Da je nebo jedinica kojom se mjeri njegova ljubav prema Sarah, ne bi bilo dovoljno da opiše količini ljubavi prema njoj. Da opiše koliko ju on voli i koliko mu znači. Da se samo nekako može probuditi, držao bi je kao kap vode na dlanu. Ne bi je pustio nikada od sebe. I nikuda iz svog zagrljaja. Oh, kako ju je samo htio poljubiti i reći joj koliko je voli. Sada žali što joj je samo jednom rekao da je voli. I da može vratiti vrijeme ponavljao bi joj to neprestano.

-Mladiću, možete li izaći na trenutak? –začuo je Zayn glas iza sebe, te se ubrzo doktoreva ruka našla na njegovom ramenu. Odsutno se okrenuo i isto tako ga i pogledao. Doktoru je tim praznim i umrtvljenim pogledom samo još više otežao te riječi koje bi trebao da mu kaže. Srce mu se slamalo jer je dobro znao kako je to voljeti nekoga svim svojim srcem, a ta osoba te na kraju ostavi. Ode na onaj svijet, ostavljajući te u paklu na Zemlji. Da, njegova djevojka je umrla. Zbog doktora. I baš zato se odlučio završiti medicinu i potati doktor, da bi spriječio da još nekome to desi. Sada, kada vidi da ne može spasiti arah, osjeća se kao da je iznevjerio Jennel. Brzo je otjerao bolne misli, te se vratio na tužnog Zayna. Na Zayna koji je razočaran sa surovi svijet. A on je tu surovost osjetio na sopstvenoj koži. –Vjerujte mi da mi je teško što vam ovo govorim, ali... –taj Zaynov bolni pogled ga je spriječavao da kaže to što je naumio, no morao se riješiti sumnje i nastaviti dalje. –Pošto je Sarah već mjesecima u komi i nema nikakvog napretka... Skoro da nema šansi da će preživjeti. Samo je pitanje vremena kada će srce, priključeno na ove aparate, prestati da radi. Bilo bi suludo da trošite novac samo tako, jer ona može ostati ovakva godinama. I tada će umrijeti. Tako da ćemo je, ako se ne probudi u naredna 24h, isključiti sa aparata. –riječi koje je doktor izgovarao parale su Zaynovim ušima i duboko su ranjavale njegovo srce. Upravo je čuo riječi od kojih strahuje poslednjih dana, no nadao se da ga to ipak neće snaći. Naravno da to neće dopustiti. Da svjesno ubije Sarah? Prije bi sebi naudio, nego to učinio. Ako treba, ostaće tu godinama i čekati je da se probudi. Sve bi učinio za nju. Ni on sam nije shvatao kako je moguće imati tako snažna osjećanja za nekoga. Kako je moguće nekoga zavoljeti toliko da bez njega ne možeš zamisliti svoj život? Da bi taj isti dao za njega bez razmišljanja? To je ljubav. U ljubavi je sve moguće.

-Ne, nećete je isključiti sa tih aparata. Jebeno ćete čekati godinama! –prijetećim tonom je izgovorio. Doktor ga je pogledao u potpunosti ga shvaćajući, no tu nije bilo ništa što bi on mogao učiniti. To nije u njegovoj moći. Jer samo čudo može spasiti Sarah. Pokušao je nešto da kaže Zaynu, no čim je pošao da otvori usta ovaj ga je zaustavio, unaprijed znajući šta mu namjerava reći. –Novac nije bitan. Platiću sve što treba. Potrošiću sav novac, samo da se ona probudi. I nemojte više ni razmišljati o tim glupostima. –sada je bio glasniji i njegov glas je bio još više prijeteći. Ustao je sa stolice u potpunosti spreman da pukne doktora, ako mu samo još nešto kaže. Bio je spreman na to. Jer mu ništa osim njenog života nije bilo bitno. Ni novac, kojeg je imao mnogo. Bio je spreman izdvojiti koliko god treba za njeno liječenje. I nije ga bilo briga šta će biti posle, u slučaju da ona preživi. I stvarno je mislio svaku riječ upućenu doktoru. Iz dubine duše. Doktor je odlučio da mu sada ništa više ne govori, no kasnije se planirao vratiti. Na njemu je bilo da mu objasni kako stvari stoje. I mislio je da je najgore prošlo. No to tek sada dolazi.

-Doktore! Zayn! –čuo se Peterov glas kako panično govori. Zaynu je srce poskočilo dok je trčao nazad ka njenoj sobi. Šta se desilo? Da li se probudila? Ili je ipak kraj njenog, a samim tim i Zaynovog života?

___________________________________

Well, nastavak je tu. Pišem vam malo u trećem licu, pa da li vam se sviđa?

Ja sam vam se zaljubila, pa ne mogu ni da pišem, haha. Ugl. sada je raspust. Pa ću se potruditi da budem redovna u ovih 10-ak dana.

Par iskrenih komentara za dalje?

Love ya xx