Everything Has Changed

Chapter twenty five

-Idem ja otvoriti, sačekaj minutu. –klimula sam glavom i on je otrčao vani da otvori. Sada vjerovatno neću imati ni priliku  da mu kažem sve, jer to neko od njegovih drugova. A pred njima to ne planiram govoriti.

-Znala sam da ću te ovdje pronaći! –dobro poznati glas je natjerao moje srce da poskoči. Brzinom svjetlosti sam se okrenula i susrela se sa plavim očima iz kojih je izbijao bijes. Ustala sam sa kreveta, očito ne znajući šta da kažem ili učinim. Harry nas je zbunjeno promatrao ne shvaćajući o čemu se ovdje radi.

-Melody, nećeš me srpiječiti da mu kažem! –odlučno sam rekla, jako dobro svijesna činjenice da će ona učiniti sve moguće da me pokuša zaustaviti.

-Ako si mi ikada bila prijateljica, nećeš to učiniti! –ucjenjivala me. Pošla sam da joj kažem da me ni to neće spriječiti, no ipak sam se zaustavila ispuštajući nedeifnisani izdah. Ne znam da li sam spremna žrtvovati prijateljstvo zarad istine? Nisam baš tako sigurna da će mi ona samo tako oprostiti za sve, ako mu sada kažem. Pa čak iako se pomire. Za što čisto sumnjam da će se desiti.

-U slučaju da ste zaboravile i ja ovdje postojim. –progovorio je Harry, no ni ona ni ja nisamo previše obraćale pažnju na to. Znamo da je zbunjen, ali biće mi gore kada sazna istinu. Ja i dalje nisam znala šta da joj kažem. Bila sam u totalno nezavidnoj poziciji.

-Harry mora saznati istinu i najbolje da mu ti sve kažeš. –rekla sam polako, nadajući se da će moje riječi utjecati na ono što će učiniti. Jer zaista mislim da je bolje da sve čuje od nje. A ako to ne učini, onda ću ja biti primorana na to.

-Ne, neću mu reći. I tebi je bolje da se ne petljaš tamo gdje ti nije mjesto. –njene riječi su me povrijedile. Nije lako kada takvo nešto čuješ od najbolje drugarice.

-Ja idem sada, a ti me Harry nazovi ako ti ona ne ispriča sve... Ustvari, nazovi me bez obzira na to što ona učini. –ostavljajući njega u čudu, izletjela sam vani. I kao po običaju, kiša je bila tu da me sjebe još više. Zaustavila sam prvi taksi te mu rekla Zaynovu adresu. Iako sam možda trebala otići negdje da rasteretim misli. Toliko sam umorna od ovih prepirki. Ipak mi nije svejedno što sam se posvađala sa najboljom drugaricom. Iako uporno samoj sebi ponavljam da je to sve za njeno dobro. Možda griješim. Možda je ona u pravu. No ipak će vrijeme pokazati svoje.

Uprono sam izbjegavala da mislim o mojoj vezi sa Zaynom, no moralo je i to doći nekada. Čini mi se kako je sve ovo sa njim nestavrno i da će se brzo završiti. Teško mi je da povjerujem da se neko kao što je Zayn mogao zaljubiti u djevojku kao što sam ja. Iskreno sam mislila da će me ostaviti još kada je Melodyin otac umro, jer mu nisam posvećivala nikakvu pažnju. No on je ipak ostao uz mene. I posle otmice me čekao pola godine. Svo vrijeme je sjedio pored mog kreveta i čekao da se probudim. Što mi je teško za povjerovati. Zar mu nije bilo lakše naći neku normalnu djevojku, koja ne navlači probleme na sebe kao da je magnet za njih. Ja sam se već pomirila sa činjenicom da nikada neću biti normalna. Uvijek će biti neki problemi koje ću morati da rješavam, bilo da su moji ili ne. Uvijek sam patila u životu i jednina dobra stvar koja mi se desila u životu jeste Zayn. Moje svijetlo na kraju tunela. Razlog da idem dalje. Da se borim protiv svih... Da sada mogu vratiti vrijeme unazad, sve bih uradila isto. Otišla bih onu veče kod Melody i upoznala „Gospodina Ufuranog“. Čak i po cijenu da opet budem silovana... Zašto? Zato što ga volim. Više od ikoga na ovom svijetu. I bila bih u stanju sve da učinim zbog njega. Zbog mog Zayna.

***

-Nemaš pojma koliko mi je teško... –govorila sam, nakon što sam već 20. Put pokušavala da dobijem Melody, no ona bi mi svaki put odbacila poziv. Naslonila sam glavu na Zaynovo rame, odmah se odjećajući bolje. Nježno me obrglio svojim snažnim rukama, čineći da se osjećam sigurnije.

-Učinila si pravu stvar. A Melody će prije ili kasnije shvatiti da si joj htjela sam najbolje. –govorio mi je umirujuće riječi, dok je u ruci vrtio pramen moje kose. Ne znam zašto, no uvijek je to obožavao da radi. Možda ga je to opuštalo, kao i mene kada se moja ruka nađe u njegovoj kosi. Tako je mekana i mogla bih je maziti po čitav dan.

-Možda si u pravu. No mene grize savjest... –osjetila sam blago podrhtavanje negovih grudi, koje je izazavao njegov smijeh. Podigla sam zbunjeni pogled ka njemu, pokušavajući da shvatim šta mu je smiješno. Meni je ovo sve samo ne smiješno.

-Ne vjerujem kako si dobra osoba. –namrštila sam se na njegove riječi jer ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg bi neko pomislio da sam ja dobra osoba. Okrenuo se ka meni te me pogledao čokoladno-smeđim očima. –Nisi ti ta koju bi trebala da grize savjest, nego Melody. Ona je ubila nevino biće, a ti si samo pokušavala da ispraviš njenu grešku. –objasnio  mi je svoj smijeh, kao i prethodnu rečenicu. Nisam ništa rekla jer ne želim više da razmišljam o tome. Sada me glava boli zbog Melody i Harrya i nij eme više ni briga da li sam pogriješila ili učinila pravu stvar.  Briga me više za sve. Počeću da živim svoj život, a ne tuđi. –Sarah? –dozvao me Zayn, dok se u njegovom glasu mogla jasno osjećati nervoza i nesigurnost. Sada je bio dosta ozbiljniji i moram priznati da sam se na trenutak uplašila toga što mi ima reći.

-Ovaj... Reci. –izgovorila sam i progutala pljuvačku. Podigla sam pogled ka njemu, uvjerivši se da je izgledao isto onako kako je i zvučao-nervozno.

-Mi za tri dana krećemo na turneju... -

_________________________________________________

Razočarana sam. Totalno.

Nemam vam ništa više reći.