Everything Has Changed

Chapter twenty four

-Zar baš moraš ići? –upitao me Zayn tužno, dok me ljubio po vratu. Nasmiješila sam se te ga odmakla od sebe. Žurila sam, ali me on uporno zadržavao.

-Zayn, ti nisi jedini kojem sam nedostajala proteklih mjeseci. Sjeti se da ja imam najbolju drugaricu sa kojom se moram ispričati. –objasnila sam mu, vežući kosu u visoki rep. Nikada nisam voljela vezati kosu, ali nekada sam prosto morala. Smetala mi je i iako mi je žao kose, razmišljam o šišanju.

Zayn me pogledao malo razočarano, no ipak je klimnuo glavom.

***

-Melody! –viknula sam ka crvenokosoj djevojci koja mi se približavala. Potrčala sam ka njom i snažno je zagrlila. Mnogo mi je nedostajala i jedva čekam da se ispričam sa njom.

-Sarah! –veselo je uzviknula. –Kako si mi ti? Oporavljaš li se? –upitala je, dok smo se kretale ka našem stolu. Tu smo uvijek sjedile i pričale, pa je tako bilo i sada.

-Pa, dobro sam. Zayn mi pomaže u oporavku. –odgovorila sam, zagrizavši usnicu. Ona se na to nekako vragolasto nasmiješila te me pogledala ispod oka. Prevrnula sam očima te se zajedno sa njom pukla smijati. Čitala sam joj misli i tačno sam znala da su joj se nekakve perverzije sada vrtjele po glavi. –Samo nemoj da odmah počneš sa svojim perverzijama, nisam raspoložena. Pričaj mi o tebi i  Harryu. Ima li vjenčanja na vidiku? –našalila sam se, no njen izraz lica se naglo promijenio i odmah je problijedila. Čim sa joj pomenula Harrya, osmijeh sa lica joj je spao. Zbunjeno i zabrinuto sam ju pogledala čekajući da mi kaže objašnjenje. Nije se valjda nešto Harryu desilo?

-Harry i ja smo raskinuli još prije nekoliko mjeseci i molim te, nemoj više to da mi pominjenš. Ne želim pričati o njemu. –hladno je odgovorila iako se moglo primjetiti da joj i nije baš svejedno. Nabacila je neki  lažni osmijeh, no njime ni  malo nije uspjela da prikrije tugu koju osjeća.

-Kako to misliš da ste raskinuli? Ne misliš da bi mi to trebala ispričati? –digla sam obrvu ka njoj osjećajući neku vrstu uvrijeđenosti. Raskinula je sa dečkom i nije mi planirala ispričati zašto i kako se to desilo. I onda me smatra najboljom drugaricom? Njene riječi su me jako zbunile. Prvo zato što ne mogu da vjerujem da je rasknula sa Harryem, kojeg je toliko voljela. Sa istim onim Harryem koji je uvijek bio tu za nju. Onaj dečko koji je mene očajnički molio da mu pomognem oko nje. I što je najbitnije, dečko za kojeg se ona dugo borila. Sjećam se kako je trčala za njim i uvijek izlazila u klubove u  koje je on. Sve dok ga nije osvojila... I sada mi govori da je kraj? I ja ne bih trebala biti iznenađena?

-Gle Sarah, nije sve tako jednostavno kao što ti misliš da jeste. Tu ima nešto što moram da ti kažem. –nervozno je rekla, prelamajući svoje prste. –Ali prvo mi obećaj da me nećeš osuđivati. –govorila je takvim tonom kao da je nekoga ubila i na trenutak sam se uplašila za nju. No predobro poznajem Melody i znam da nije u stanju za takvo nešto. Osim ako nije u pitanju neka Harryeva djevojka... Nije ju prevario? Zar ne?

-Ja sam bila trudna. I ubila sam moje i Harryevo dijete. –zbrzila je, tako da je šok bio još veći. Moja vilica je odletjela do poda i nisam mogla da vjerujem šta čujem. Ona je bila trudna? Ali zašto mi to nikada nije rekla? Možda zato što si bila u komi? Glasić se javlja nepozvan i ja ga uporno ignorišem, pokušavajući da dođem sebi od šoka. Ona jeste ubila nekoga... I to ne bilo koga. Ubila je svoje dijete. Prosto ne mogu da vjerujem da je bila u stanju to učiniti. Sada shvaćam zašto je rekla da je ne osuđujem.

-Zašto? Samo mi reci zašto si to učinila?-upitala sa je, osjećajući kako sam na rubu suza. Kakva sam ja to prijateljica? Nisam bila tu za nju kada sam joj najviše trebala. Kada je prolazila kroz tako težak period. Prokleta koma. Da sam bila tu za nju, ona nikada ne bi učinila takvo nešto.