Everything Has Changed

Chapter eleven

-Pa vidiš, mene život nije mazio kao neke. -sarkastično sam se nasmijala dok su mi kroz glavu prolazile slike svih ovih godina patnje i bola. Ja sam bolesna u mozak. To je razlog zbog kojega se sada smijem. Zayn me gledao očekujuci da konačno počnem sa potresnom pričom o svom jadnom životu. -Imala sam 12 godina. Zajedno smo kao porodica krenuli na odmor. U autu su moja majka i Peter zapoceli svađu. -pocela sam pričati prisjećajuci se toga dana, kao da je bio juče. Zatvorila sam oči zadržavajuci suze u sebi, dok su Zaynove ruke bile čvrsto obmotane oko mene. Nije me forsirao da pričam, nego je strpljivo čekao da se sama za to odlučim. Bio je spreman da me sluša što me je na neki nacin začudilo. -Peter je izgubio kontrolu nad vozilom. To je sve čega se sjecam sa toga dana. Sledeći dan sam se probulia, tražeći da me odvedu mojoj majci. Rekli su mi da je u komi, a da mi je otac ostao nepokretan. Bila sam u šoku nisam ništa shvaćala. -zabila sam glavu u Zaynove grudi jecajući i puštajuci suze vani iz mene. On me nežno gladio po ledima pažljivo slušajuci svaku riječ koju sam izgovorila. I više nisam brinula zbog toga što sam se slomila pred njim. Jednostavno mi je trebalo sve ovo. -Pitala sam za svoga brata misleći da je negdje u bolničkoj sobi sa par ogrebotina na licu... -kroz glavu su mi prolazile Stephenove slike kada smo bili mali. Taj vječiti osmijh koji je nosio na mršavom blijedom licu svaki put kada bi bili kod našeg drveta. -Sjećam se izraza lica med. sestre, bila je tako hladnokrvna. Samo mi je rekla da je jebeno mrtav. -svakom izgovorenom riječju bolilo je sve više. No morala sam nastaviti. Morala sam to izbaciti iz sebe. -Kasnije se moj život pretvorio u noćnu moru. Majka je bila 7 mjeseci u komi. Kada se probudila i shvatila da je Stphen mrtav, pokušala se ubiti. Sada ne može da priča. Od šoka koji je pretrpjela i svega toga. Pored toga svaki dan mora piti tablete za srce. Pošto je počeo da puši i pije, Peter je prodao porodičnu firmu. Za manje od dvije godine je potrošio sve pare. Onda je prodao i kuću i sada plaćamo stanarinu. -moje suze su sada presušile pa sam se pokušala odmaći od njega. No njegove snažne ruke su me još više stegle ne pušzajuci me iz udobnog zagrljaja koji mi mnogo prija. Toplina me oko srca obuzela tjerajuci moj stomak da se prevrće do beskonačnosti. -Da nastavim. Kada sam imala 14 godina pocela sam raditi kao modna kreatorka, pa sve do sada. Od nesreće se Peter prema meni ponaša kao da sam zadnje smeće. Mrzi me. I zabranjeno mi je sve što drugi tinejdžeri rade. Eto, to ti je moja životna priča. -završila sam sa pričanjem sada potpuno suhoga lica. Odmakla sam se malo od Zayn da bih mu mogla vidjeti izraz lica. Samo molim Boga da me ne sažaljava. Nema jadnijg osjecaja od toga. Ja to najbolje znam jer su me skoro čitav život gledali kao neko siroče. Što sam na neki način i bila.

-Žao mi je što sve to čujem. Samo želim da znaš da ti se divim na svemu. Ja to ne bih mogao izdržati. -rekao je i u njegovom pogledu, kao i glasu se moglo vidjet da mi se divi. Tu nije bilo onoga pogleda gađenja. Ili kao da gleda napušteno mače. No njegov pogled je takav da imam ogromnu želju da ga poljubim. Samo sam izgubljeno gledala njegove pune usne onemogućena da se okrenem na drugu stranu. Pokušavala sam i na kraju sve što sam uradila bilo ja da sam zaronila glavu u njegove grudi. Obmotala sam svoje ruke oko njega, stiskajuci ga još više uz sebe. Nisam ga htjela pustiti. Htjela sam ga samo za sebe. Da ostanemo tu zauvijek. Sami i zagrljeni. Jadna i patetična. To je sve što sam oduvijek bila. I samo sam to i mogla biti. Za Zayna cu ostati samo cura koja je mnogo patila u životu i koju on žali.

-Ispričaj mi nešto o sebi. -naredila sam mu odlučna da ostajem u njegovom toplom zagrljaju. Blago se nasmiješio na moje riječi, te pročistio grlo.

-Moj život i nije bio tako loš. Možda je malo u poslednje vrijeme sjeban, ali... -njegove usne su bile odmaknute od moga uha sam bar centimetara, pa sam jasno mogla cuti, ali i osjetiti njegov uzah. Zbog tih riječi su mi razne misli letjele kroz glavu i samo sam se trudila da ih izbacim iz glave.

-Zašto? -upitala sam, te se imigoljila iz zagrljaja sjedavši nasuprot njemu. Njegov pogled nije bio na mojim očima, nego je bio spuštan. No tuga se jasno mogla primjetiti. To jedino jasno izraženo kod njega.

-Pa čula si za moju bivšu zaručnicu Perrie? -upitao me i ja sam klimnula glavom. -Mislio sam da sam napokon pronašao osobu sa kojom ću provesti ostatak života i onda me ona prevarila. Jednostavno me prevarila. -moja usta su pala do poda. Nisam mogla da vjerujem da je ovaj divni decko ispred mene bio povrijeđen na takav način. Bilo mi ga je žao. Htjela sam ga zagliti i reći da bude sa mnom i da mu nikada necu uraditi takvo nešto. Mašta zna biti lijepa. Podsjetila me moja podsvjest.

-Žao mi je. Velika ja glupača što je učinila takvo nešto i dopustila da te izgubi. -izgovorila sam riječi bez razmišljala o tome koliko ovo zvuči glupo. Rekla sam ono što mislim i moje lice je obuzelo crvenilo. Spustila sam pogled, jer sam bila jako posramljena.

-Hvala ti što tako misliš. -prelijepo se nasmijao, obuhvativši moju bradu svojim nježnim prstima. Podigao mi je glavu tako da ga gledam u oči. Sramežljivo sam se nasmiješila gledajući u njegove tamne oči u kojima se svaki put izgubim. Znala sam šta sada slijedi. I imala sam jaku želju za to. Tako sam htjela osjetiti njegove meke usne na svojima. Baš kada su nam se usne trebale spojiti on je okrenuo glavu na drugu stranu. -Ne. -bilo je sve što je on izgovorio. Pogledala sam ga zbunjeno sa puno bola u očima.

-Zašto? -povrijeđeno sam ga upitala osjećajući kako mi polako suze naviru na oči. On mene ne želi poljubiti? Ali čemu onda sve ovo? Ne shvatam ga. Stvarno.

-Ne, nisam mislio tako. -već sam bila ustala da idem. Ne želim se pred njim rasplakati. Ustao je zajedno sa mnom i uzeo moje ruke u svoje. -Gledaj me u oči. -zagrizla sam usnicu i digla pogled ka njemu. Gledala sam ga ravno u oči. -Sada znaš koji je razlog što sam se na početku tako ponašao prema tebi. Plašio sam se da ću se zaljubiti. I jesam. Sarah, zaljubio sam se u tebe. U redu je ako ti ne osjećaš isto, ali htio sam da znaš. -rekao je dok je meni srce lupalo kao ludo. Nagla vrućina mi je prošla tijelom. On je zaljubljen u mene? Ja ne mogu da vjerujem. Znači da mi je ljubav napokon uzvraćena. Nabacila sam ogromni osmijeh na lice smišljajući šta da mu kažem.

-Pa i ja sam se u tebe zaljubila. Na početku si me strašno nervirao, ali sam se ipak zaljubila. -rekla sam opet spuštajući pogled. Tako sam sramežljiva pred njim. A dobro, upravo sam mu priznala da sam zaljubljena u njega. To je neki izgovor.

-Nemaš pojma koliko sam srećan. Ali želim da idemo polako bez žurbe, može? -klimnula sam glavom iako nisam bila sigurna šta mu to znači. Znam samo da bih u ovome trenutku pristala na sve. Takav je valjda osjećaj kada si na sedmom nebu. Tamo gdje sam ja. -Da krenemo sada? -i dalje ne svjesna događanja oko mene sam klimnula glavom i nasmiješila se. On me nije poljubio? Znači da mi nisamo u vezi, nego smo samo priznali osjećaje jedno drugom. Razočaranost je bila vidljiva na mome licu. No sve dok znam da je zaljubljen u mene, ja sam zadovoljna.

___________________________

Zarah trenuci, volite ih?

Hvala vam puno svima što redovno čitate i komentarišete. Iskoristie priliku dok još mogu da vam pišem redovno nastvake. Jer će kasnije ići najviše dva puta sedmično.  Sutra ide i uvod moje treće priče.

Love ya xx