Chapter six

1.6K 86 7
                                    

-Jesi li ikada pušila Harryu? -upitam je kao da je to najobičnija stvar. Iste sekunde se i Harry i ona naglo zacrvene, dok svi ostali u sobi krepavaju od smijeha. Sada je valjda 1:1

-Ne. -odgovori sasvim tiho, jedva da se čula. Niko od nas joj nije povjerovao nego su ih svi zezali, najviše Louis. Melody me probola pogledom što je na trenutak izazvalo grižnju savjesti kod mene.

-Hajde, igramo dalje. -rekla sam u namjeri da skrenem pažnju sa Melody. Ova grižnja savjesti je čudo.

Već duže vrijeme osjećam kako me nešto žulja dok sjedim. Mora da je Zaynov telefon.

-Zayn, izvadi telefon. Smeta mi. -tiho sam mu rekla ne okrećući se ka njemu. On mi nije ništa odgovorio, nego se nasmijao. Naglo sam se okrenula ka njemu upitno podižući obrvu.

-Nije to telefon. -trebalo mi je par dobrih trenutaka da shvatim njegove riječi. Istog trenutka sam se okrenula na drugu stranu i pukla se smijati, kao i Zayn. Svi su nas gledali začuđeno, jer nisu shvatali čemu se smijemo.

-Šta je toliko smiješno? -zbunjeno nas je upitao Liam, no mi smo se smijali i dalje ne odgovarajući na njihovo pitanje.

-Pustite golupčiće kada se ovako dobro slažu. -dodao je Louis jedan od svojih prepoznatljivih komentara. Eh, da Louis samo zna čemu smo se mi smijali do kraja života bi nas zezao. Vratila sam se u Zaynovo krilo ovoga puta pazeći da me ne žulja njegov "telefon".

Oni su nastavili sa igrom dok su meni misli odlutale do Petere. Šta dalje? Šta kada se vratim kući? Umorna sam od slušanja njegovih prodika čitav život. Najradije bih otišla, ali ne mogu tek tako ostaviti svoju majku. Za Petera mi je svejedno i već sutra bih ga ostavila da umre, bez obzira na to što mi je otac. On je đubre od čovjeka! Nikada nije mislio na ono što ja želim i nikada nije mario za moja jebena osjećanja. To mu nikada ne bih mogla oprostiti.

-Mislim da je vrijeme da idem. -odjednom sam rekla ustajajući sa Zaynovog udobnog krila.

-Trebaš prevoz? - upitao me Zayn. Samo sam odmahnula glavom, te krenula ka izlazu. Melody je krenula zajedno sa mnom u namjeri da me isprati.

-Izvini zbog svega večeras. Nadam se da se ne ljutiš. -rekla je, te zagrizla donju usnicu. Srećno sam se nasmijala, jer imam tako dobru drugaricu.

-Naravno da se ne ljutim. To je samo igra. -namignula sam i poljubila je u obraz. Uzvratila je poljubac i ja sam izašla vani.

Stresla sam se od hladnoće, jer je padala kiša i vazduh je veoma hladan. Možda si ipak trebala prihvatiti Zaynovu ponudu za prevoz? Podrugljivo me upitala moja podsvjest. Ah, Zayn. Htjela ja to priznati ili ne, taj dečko mi se mnogo sviđa. Samo jedan njegov pogled je dovoljan da mi zadrhte koljena i da mi pocrveni lice. Stvarno ne znam kako mi je uspjelo da tako dugo sjedim u njegovom krilu. Nevjerovatno je kakav uticaj on ima na mene. Samo se nadam da on to nije shvatio. Ne želim da sazna da mi se sviđa jer ću tako ispasti glupa. Mislim on je član najpopularnijeg benda na cijelome svijetu i može imati svaku koju poželi. Zašto bi on htio biti sa nekom tamo ružnom i odvratnom Sarah? Kako si samo znam podići moral, to je nevjerovatno.

Nisam ni skontala, a već sam bila pred kućom. Otvorila sam vrata moleći Boga da Peter spava, da se ne moram još svađati sa njim. Na prstima sam krenula uz stepenice koje vode do moje sobe. Sve što sada želim jeste leći u krevet i sanjati slatke snove. No izgleda da ovaj put Bog nije bio na mojoj strani.

______________________________________________________________

Ovo je 4. put kako vam pokušavam staviti nastavak, jer mi se predhodna 3 puta obrisao. No sada je nastavak konačno tu. Znam da dugo nije bilo nastavka, ali sada će ići redovno jer sam uspjela popraviti punjač.

Sada vam pišem novu priču, koju ću postaviti najvjerovatnije sutra xoxo

Uslovi: 13 lajkova i 6 komentara

Čim se ispune uslovi ide nastavak, love ya xx

Everything Has ChangedDonde viven las historias. Descúbrelo ahora