Everything Has Changed

Chapter twenty

Sarah's POV.

Čudna svjetlost, koja mi smeta očima, me budi. No ne mogu da otvorim oči. Sve što vidim je bjelina. Isto kao da sam u mraku... Koji je bijel? Pokušala sam da protrljam rukom oči, ali nisam uspjela da je pomjerim. Prvo što mi pada na pamet jeste da sam završila u zemlji Liliputanaca i da su me oni privezali za tlo. No shvatam da je to suviše suludo, čak i za mene. Pokušala sam opet da pomjerim ruku i ovaj put mi je to malo uspjelo. I dalje sam imala osjećaj kao da sam privezana za tlo, što ni malo nije lijepo. Toliko sam ukočena da me boli svaki djelić tijela. Šta se sa mnom desilo? Možda me auto pregazio? Odjednom u moju glavu dolaze slike policajaca i Zayna kako mi govori da me voli, dok ja... umirem u njegovom naručju? Histerično maltim rukama i pokušavam proizvesti neki zvuk da se uvjerim da sam živa. Da nisam u Raju. Misliš Paklu, zar ne? Znači glasić je otporan i na smrt. Krasno. Opet pomjeram ruku i u tom trenutku čujem nečiji poznati glas. Peter? Nekoga je dozivao. Čini mi se da je to bilo Zaynovo ime. Okej, ovo mi već liči na neki luđački san. Ubrzo se čuje nekoliko glasova i jedan od njih je definitivno Zayn. Pokušavam da mašem rukama ili da dozovem njegovo ime, ali mi to nikako ne uspjeva.

-Zayn... –panično šapućem. Iako je to trebalo zvučati jako glasno, na kraju je jedva izgovoreno. Čujem nekakvo čudno pištanje i broj glasova se znatno povećava. Osjećam ogromnu paniku i najgore od svega je što ne mogu ništa da učinim po tom pitanju.

-Gubimo je! –nekako sam uspjela da prepoznam riječi koje je panično izgovorio muški glas. Koga gube? Mene? Zar ja umirem? Još veća panika sada vlada mojim tijelom i ne mogu to da podnesem.  Stvarno imam osjećaj kao da ću umrijeti. Nešto hladno mi se spušta na grudi i ubrzo odskakujem od kreveta. Polako onu svjetlost zauzima tama i osjećam kako gubim svijest. Da li je ovo kraj?

***

-Svakoga trenutka bi se trebala probuditi. Ne znam kako se ovo desilo. Kao da je bila upletena neka viša sila. Za ovih 20 godina rada nisam doživio ništa slično. –muški glas je govorio sa nekim srećnim tonom. Pretpostavljam da su razgovarali o meni. Znači li to da sam ostala živa? Pokušavam otvoriti oči i ovaj put mi to nekako uspjeva. Prvo vidim mutno. Par trenutaka kasnije mi se vid izoštrava i bjelina plafona mi upada u oči. O ne, dosta mi je bijele boje za čitav život. Okrenula sam glavu na stranu i ugledala Zayna kako stoji i gleda kroz prozor. Bio je u crnom odjelu i prvo što prijemtim na njemu jeste zapuštena brada. Na drugim muškarcima mi je uvijek bila odvratna, no njemu je vraški dobro stajala. Pogled mu je bio negdje u daljini i samo sam htjela da se okrene ka meni i pogleda me tim svojim čokoladno smeđim očima, koji su mi jako nedostajale... Kada sam ga poslednji put vidjela? Ili je bolje pitanje šta se sa mnom desilo? Bila sam u komi? Zayn se okreće ka meni, sa veoma iznenađenim izrazom lica. Ogromni osmijeh mu se razvukao licem dok me gledao sa nevjericom.

-Sarah?! O moj Bože, ti si se probudila! –potrčao je ka meni i dalje ne skidajući predivni osmijeh sa lica. I ja sam se blago nasmiješila, koliko mi je bolna glava dozvoljavala. –Tako sam se plašio da ću te izgubiti. Mnogo si me uplašila. –govorio je sve u jednom dahu da sam jedva nekako uspjela pohvatati. Snažno me obglio rukama, no opet pazeći da bude nježan. Ni sama ne znam zašto, no par suza je krenulo niz moje lice. Valjda su to bile radosnice. Iako ni sama ne znam šta mi se desilo, srećna sam što vidim Zayna i što nisam umrla. Nekako sam uspjela obmotati svoje ruke oko njega i stisnuti ga još više uz mene. Njegova blizina mi je jako godila i htjela sam da ovo naše grljenje što više potraje.

-Šta mi se desilo? –upitala sam ga lomljivim glasom, koji kao da nije bio moj. Barem ga nisam u potpunosti izgubila. Od kako je moja majka izgubila glas, imam ogroman strah od toga. Znam kroz šta je ona sve prošla i ja to definitivno ne želim.

-Bila si u komi. Sjećaš se otmice, zar ne? –čim je to upitao stomak mi se prevrnuo za 360 stepeni. Teško sam progutala pljuvačku, te nelagodno klimnula glavom. –Kasnije su te upucali, kada smo vas pronašli. Umirala si mi na rukama. –teško je izdahnuo, pokušavajući da nastavi sa pričanjem. Pogled mi je pao na njegove usne i koliko god sam htjela da mi objasni šta se desilo, više sam htjela njegove usne na njegovim.

-Kasnije ćeš mi ispričati. –prije nego što je uspio da odreaguje, spustila sam svoje usne na njegove. Blago se nasmiješio te uzvratio poljubac, koji je bio pun žudnje. Toliko mi je nedostajao da me nije bilo briga što sam sada u bolnici i što bi neko mogao da uđe u sobu i zatekne nas kako se strastveno ljubimo. U trenutku kada sam ga povukla bliže sebi, njegov jezik je pronašao but do mojeg. Ne prekidajući poljubac, podigao je ustatak tijela na kreveta, tako da je ležao pored mene. Polako sam ostajala bez daha, ali nikako nisam planirala da prekinem ovako divan trenutak. No Zayn je to ipak učinio, polako se odmaknuvši od mene. Iako sam htjela još, nisam se bunila. Bila sam upravo u komi, ne želim opet završiti u istoj.

-Za nekoga ko je proveo šets mjeseci u komi, nisi loša. –njegove riječi su me trebale nasmijati, no brojka od šest mjeseci je bila iznenađujuća, da su mi usta pala do poda. Toliko dugo sam bila u komi? Sada mi je malo jasnije zašto sam svo vrijeme imala ovako čudan osjećaj. I zašto mi je Zayn toliko nedostajao. Trebalo mi je par trenutaka da dođem sebi i napokon shvatim koliko je to dugo. To je pola godine. Malo previše. Moj posao... O ne, sigurno sam dobila otkaz. A fakultet? Počeo je prije 3-4 mjeseca. O ne, moraću da pauziram jednu čitavu godinu na fakultetu. –Šta je bilo? –upitao je primjetivši moj zaprepašteni pogled. Još me pita šta je bilo? Kao da ne shvata da će mi život posle svega ovoga biti i više nego težak. Da se barem nisam ni probudila. Vjeruj mi, nisi jedina koja to želi. Glasić dodaje zajedljivo. Moraću da krenem sve iz početka, što neće biti ni malo lako. Nadam se da će mi Zayn pomoći. Ne treba da se brineš za posao, sve dok imaš bogatog dečka. Nisam uopšte tako mislila. Ne bih nikada bila u stanju da iskoristim Zayna. Sa njim sam zato što ga volim. A ne zato što je on bogat i poznat.

-Kako šta je bilo? Moj posao, fakultet... Moraću da pauziram čitavu godinu na fakultetu. –panično sam govorila, nervozno grickajući usnicu. Zbog Perrie je sve palo u vodi. Svi moji snovi o završenom fakultetu i dobro plaćenom poslu. Jao Perrie... Da li se nešto desilo mojim roditeljima? Da li je ona u zatvoru?

-Ne brini se za to. Najbitnije je da si ti preživjela. Sada treba da misliš samo o svom oporavku. Za ostalo ću se ja pobrinuti. –sada mi je bilo još gore, čim je rekao da će se on za to pobrinuti. Šta će mi on naći posao? Samo mi je još trebalo da on bukvalno traži od  mene da iskoristim to što imam poznatog i bogatog dečka.

-Ne Zayn,  nećeš se ti za to pobrinuti. Ne želim da mi ti bilo šta sređuješ. –ozbiljno sam mu rekla, misleži to u potpunosti. Prevrnuo je očima i pošao nešto da kaže, no ja mu nisam dozvolila. –Reci mi šta mi se desilo sa roditeljima? Oni su dobro, zar ne? I Perrie? U zatvoru je? Je li ona upucana? –nabacala sam mu pitanja i on se na to nasmijao. Meni je ovo sve samo ne smiješno. Dođe mi da ga puknem u to njegovo predivno lice. No kao što sam već rekla-predivno je. Samim tim ga ne bih mogla udariti.

-Uspori malo sa pitanjima. Tvoji roditelji su u redu. Nije im ništa učinila. Zapravo za Petera nisam siguran. –zbunjeno i uplašeno sam ga pogledala. Peteru se nešto dogodilo? Koliko god taj čovjek bio loš prema meni, bio mi je otac i naravno da sam se brinula za njega. Plašila sam se da mu se nešto dogodilo. –Ne brini se, nije na taj način. Samo... on kao da je postao nova osoba. Čak je prestao da pije. Ponaša se kulturno prema svima, pa i prema meni. Svaki dan je dolazio u bolnicu da vidi kako si. -njegove riječi su me mnogo iznenadile i bilo mi je drago da se moj otac promijenio. Iako je to bilo teško za poverovati. Svih ovih godina sam se molila da se on konačno opameti i da prestane piti. Izgleda da su moje molitve konačno uslišene.

-A Perrie? -upitala sam, sjetivši se i nje, osobe koja mi je totalno uništila život. Pitam se, da li Zayn zna da sam silovana? Ako ne... Pa, ne znam kako ću mu to reći. Najviše se plašim da će se naljutiti na mene zbog toga. A ja to ne bih mogla podnijeti. Prošla sam kroz svašta i mislim da bi me njegova ljutnja na mene mogla dokrajčiti.

-Pa, ona... -

______________________________________

Uh, eto još jedan malo duži nastavak. Iako ga niste zaslužili. Mislim, tri komentara? Stvarno? Nekada je bilo i 10, a sada samo tri. Pa za koga ja ovo pišem? Stvarno se trudim pisati sve redovno dok vi ne možete odvojiti minut da mi napišete komentar.

Ako vam se sviđa priča, napišite mi to u komentaru. Ne mora biti dug, samo da znam da čitate. Od toga zavisi da li ću nastavak postaviti sutra ili za 10 dana.

Razočarana sam.

Love ya xx