Everything Has Changed

-The End-

Two years later

Gledao sam našu poslednju zajedničku sliku i osjećanja su prosto navirala. Nisam mogao ostaviti po strani to vrijeme koje sam proveo sa njom i oženiti drugu ženu.

Ali morao sam to učiniti. Tako se od mene očekivalo. Samo tako je i bilo ispravno. Ako je ona mogla otići kod drugog muškarca odmah nakon našeg prekida, onda sam se i ja mogao vratiti bivšoj zaručnici. Perrie.

Kada sam primijetio peckanje u očima, vratio sam sliku ispod kreveta gdje joj  je i mjesto. Nisam mogao sebi dopustiti da plačem za njom kao poslednji kreten.

Ustao sam sa kreveta, i dalje okupiran mislima o crnokosoj djevojci te krenuo sa spremanjem za moje vjenčanje.

Sarah's POV.

Nakon što su frizerka i šminkerica završile posao, pogledala sam se u izduženom ogledalu. Na meni je bila svijetlo plava haljina, koja mi je dosezala do koljena. Na nogama sam imala štikle. Ali na mom licu nije bio osmijeh. Kao da  sam išla na sahranu, a ne vjenčanje... Zapravo, kad malo bolje razmislim, ovo i jeste bila sahrana. Ali sahrana moje i Zaynove nekadašnje ljubavi. I dalje mi se čini tako nestvarno, da jedva mogu povjerovati da je ovo što nas dvoje radimo istinito. Ja sam udata za Lukea. On se danas ženi sa Perrie... A čini mi se kako smo do juče nas dvoje sjedjeli zagrljeni i govorili jedno drugome koliko se volimo. Ali sada je to samo prošlost, koja se više nikada neće ponoviti. Ostale su samo uspomene.

-Ljubavi, jesi spremna? –upitao me Luke sa svojim savršenim osmijehom. Voljela sam ga. Zaista. Iako na početku naše veze nisam bila sigurna da ću ga moći zavoljeti, on mi je pokazao upravo suprotno.

Luke Benward-moja nova ljubav. Teško je povjerovati u to?

-Jesam. Idemo. –pokušala sam nabaciti mali osmijeh kako on ne bi ništa primijetio, no on nije bio glup. Samo je ćutao kako ne bi došlo do svađe. On nije bio neki naivni šmokljan sa kojim sam mogla raditi sve što želim samo zato jer me voli. Ne, nego je bio jedan jako ljubomoran dečko koji je prije svega imao svoje dostojanstvo. I baš to je razlog što sam ga zavoljela.

Sjećam se njegove reakcije kada smo prije 3 mjeseca dobili pozivnicu za vjenčanje. Htio je otići kod Zayna i pokidati mu tu pozivnicu u facu. Ali sam ga nekako uspjela odgovoriti.

Znam da je pozivnica bila čista provokacija, a ja sam svojim dolaskom na ovo glupo vjenčanje samo uzvratila udarac. Između ostalog, ja sam bila ta koja je prva prešla preko svega i udala se za drugog čovjeka. Tako da mu ta glupa provokacija i nije neki dobar potez.

Bila sam toliko zamišljena da nisam ni primijetila da smo tu. Ceremonija je već obavljena jer nisam mogla sve to gledati. Odlučila sam samo doći da proslavim kraj svega.

Kada smo ulazili u salu gdje se sve održava, primijetila sam Zayna i Perrie kako stoje nedaleko od ulaza i dočekuju goste koji im čestitaju. Perrie je blistala u prelijepoj vjenčanici koja ju je sigurno koštala bogatstvno. Neradno priznajem, izgledala je savršeno. Kao i Zayn koji je stajao pored nje. Imao je iskren osmijeh na licu. Zaista jeste. Zaboljelo je, iako ne bi trebalo. Osjetila sam se loše, iako bih trebala da se veselim.

Natjerala sam samu sebe da nabacim osmijeh na lice i krenem ka njima, sa Luke'om pored mene. Tek kada je Zayn'ov pogled uhvatio moj, nisam imala snage da glumim. Bilo je to nešto jače od mene. Kao da me neka veća sila vukla ka njemu. Pogled mu je bio prazan, a osmijeh na licu je u trenutku isčezao.

Pogled mi je pao na malenog crnokosog dječaka koji je stajao pored Perrie. Bio je skoro isti kao Zayn. Već je bio veliki. Imao je 4 godine.

-Hvala vam što ste došli. –nasmiješeno je rekla Perrie i ja sam nabacila kiesli osmijeh.