Storm /One Direction Fanfiction/

Part 12.- Blackmail

Harry je istog trenutka naglo ustao sa stolice i prisao korak blize Niallu.Pitam se koga su to tako vaznog uhvatili? Sto smjeraju s njim?

Zbunjeno sam gledala cas u Harrya, cas u Nialla i cekala kada ce poceti pricati. Zayn je i dalje mirno sjedio za stolom i pusio cigaretu. Izgledao je kao da ga nista nije bilo briga.On je zivio potpuno u nekom svom svijetu i nije se zanimao za stvari koje su se desavale oko njega.

"O cemu pricas,Niall?"-zacuo se zbunjeni glas Harrya koji je ,kao i ja, pokusavao doznati o toj tajanstvenoj osobi.

"Harry,uhvatili smo ga. Ovoga puta nam nije uspio pobjeci."-odgovorio je Niall i dalje pokusavajuci smiriti svoje disanje. Izgledalo je kao da je jako dugo trcao.

"Ne mislis valjda na..."-no prije nego je Harry uspio i zavrsiti recenicu,bio je prekinut od strane Nialla.

"Da,Harry. J.H. je ponovno dosao u grad. Vidio sam ga neki dan na ulici. Sad je u sobi broj 11."-rekao je Niall nekako mirnijim tonom glasa. U tom trenutku zadubila sam se u svoje misli.Jako dobro pamtim slike. Kao da  imam fotografsko pamcenje. Vratila sam se na svoje misli i pokusala skoncentrisati. Pa ,da! Prostorija broj 11 bila je odmah nasuprot moje sobe. Jedna misterija je rijesena. Ostaje mi jos samo da saznam tko je taj J.H.  (Imate njegovu sliku desno)

Vratila sam se ponovno u stvarnost i pazljivo slusala dijalog izmedu Harry i Nialla. Ovi momci kriju mnogo tajni. Tajni koje cu ja uskoro saznati. Pod svaku cijenu!

"Dobro. Jako dobro..."-govorio je Harry dok je rukom trljao bradu.

Ustala sam se sa stolice i prisla im nekoliko koraka.Ma koliko god pokusavala,nisam mogla izdrzati.Jedna od mojih mana bila je i znatizelja. Da,uvijek bi gurala nos gdje mi nije mjesto. Uvijek sam imala osjecaj da neke stvari moram saznati. Bila sam znatizeljna i to mi je u neku ruku smetalo. Stala sam pokraj Harrya,procistila grlo i smisljala pitanja.

"Tko je J.H.?"-upitala sam najjednostavnije sto sam mogla. Harry se na sekundu trgnuo od mog pitanja. Zasigurno nije ocekivao. Nije ni primijetio da sam do njega stojala sve do par sekundi.

"Um...to...nije tvoja stvar,Jade"-otresito mi je porucio i uputio mi ljut pogled. Zasto uvijek kaze na svako moje pitanje da to nije moja stvar ? Zasto nemam pravo saznati nesto u ovog glupom ,jadnom,mracnom podrumu?

"Ali.."-pokusala sam se braniti,no bilo je uzalud. Opet sam bila prekinuta.

"Nista ali. Slusaj Jade. Ako ne zelis zavrsiti kao ona cura,bolja bi ti bilo da prestanes zapitkivati. A ako zelis imati sudbinu kao ona,ja nemam nista protiv."-lezerno je odgovorio i slegao ramenima. Tada sam se sjetila one cure koja se nalazila nekoliko prostorija dalje od mene. Kada se samo sjetim Niallovih rijeci i da je iskoristena,pozalim sto sam uopste nesto Harryu i pregovorila.

Ma koliko god se pravila jaka,znam da to nisam. Uvijek sam sebe smatrala odlucnom,hrabrom osobom,ali sada shvacam svoje pogreske. Pogreske koje cu pamtiti cijeli zivot. Ja sam samo jos jedna obicna djevojka koja na svoje lice stavlja neku vrstu maske. Maska koja prikazuje njenu hladnu ,odvaznu stranu. No ,medutim kada se maska skine,kada ostanem bez zastite , moje osobine izadu na vidjelo. Osobine sramezljive,uplasene djevojke. Osobine koje uporno pokusavam prekriti u necijoj blizini.

Svoj pogled sam spustila na tlo,ne usudujuci se podici ga ponovno. Nisam imala snage za svadu.Ali,to nije bio kraj. Moja znatizelja uporno je pokusavala saznati jos nesto. Bar samo jedan mali detaljcic,no razum mi je govorio da prestanem. Prestanem ispitivati jer cu kasnije sigurno zazaliti. U mojoj glavi se odvijala bitka. Samo jos jedno pitanje? -pokusavala je znatizelja. Nema sanse!- branio se razum. No uzalud se branio. Odluceno je . Znatizelja je pobijedila.

"Harry..."-nesigurno sam pocela. Okrenuo se prema meni i pogledao me svojim zelenim ocima. Ocima koje su nekada pune bijesa dok su vec u sljedecem trenutku pune tajni i nekako blage.