Storm /One Direction Fanfiction/

Part 10.-Tell me now!

Cijelim mojim tijelom prosao je osjecaj nervoze, dok sam skamenjeno stajala na istom mjestu promatrajuci Harry-a koji se nalazio ispred vrata.

Moj pogled presao je preko njegove ljute face.Od njegovog pogleda sam i zaboravila na njegovo pitanje.

"Odgovori mi na pitanje! "-prosiktao je bijesno " Sto si radila prislonjena na vrata?"-rekao je iznerviranim glasom.

Svoj pogled sam i dalje drzala prikovan za pod. Naravno da mu necu priznati da sam cijelo vrijeme prisluskivala razgovor!

"Slusaj! Zadnji put te pitam! Sto si radila iza vrata?!"-ponovno je upitao,ali i ovoga puta sam sutila ne rekavsi ni rijec. Da slazem? Nikada nisam voljela lagati. To je za mene bio uzasan osjecaj.

Ali, nekada i to moramo zar ne?

"Nisam bila kod vrata."-slagala sam. Jos jedna od mojih uzastopnih lazi. Oduvijek sam mrzila lagati. Smatrala sam da ljudi to jednostavno ne zasluzuju,ali ako bih sada priznala istinu,ne bih bila sigurna. Jer Harry je u stanju svasta uciniti.

"Kako se usuđujes lagati?!"-povisio je svoj ton i prisao mi korak blize.Izgleda da njemu nikada nije moguce slagati. Barem meni do sada nije uspjelo.

"Nisam lagala!"-prozborila sam. Ponovno,jos jedna laz u nizu. Svoj pogled usmjerila sam na njegove zelene oci koju su sada postale tamnije. To je sigurno bilo zbog ove tame koja nas je okruzivala,jer jedini izvor svjetlosti u ovoj sobi bila je prigusena svjetlost svjetiljke koja se nalazila pored kreveta.

Harry se velikom brzinom nasao ispred mene, snazno me rukom uhvatio za bradu i prislonio na hladan zid. Hladan zid nacinio je da se na trenutak odmaknem od njega,no Harry me je jos vise pritisnuo natrag.

"Znaci tako cemo?"- upitao je grubim glasom i svoj pogled je usmjerio na moje oci. Pokusala sam se odmaknuti od njega,ali jednostavno je bilo nemoguce. Suvise je bio jak.

"Pusti me idiote!"-rekla sam drhtavim glasom. Drhtavim? Zar se to Jade Thirlwall boji? Stvarno ne razumijem kako sam se promijenila. Od hrabre,neustrasive djevojke ja prelazim u onu dobru,plasljivu. No ja to necu uciniti. Borit cu se za sebe.

"Vidis i sama da ne zelim! A sad govori!"-zaprijetio mi je i jos me vise stisnuo o zid. Moje tijelo bilo je ukoceno zbog njegovog pritiska ruku koji je bivao sve veci.

"Sta ga govorim?"-pravila sam se luda. Nadala sam se da ce povjerovati kako nista nisam cula,ali ocito danas nije bio moj dan.

"Znas ti dobro sta! Sto si cula maloprije na hodniku?"-upitao je ponovno bijesnog glasa. Moje cijelo tijelo je zadrhtalo kada je povisio svoj ton.

"Nisam nista!"-slabasno sam otvorila usta i odgovorila.Svoj pogled usmjerila sam na njegove oci koje su i dalje bile prikovane na moje.

"Lazes!"-zaderao se i jos me vise prislonio o zid. Jaka bol prosirila se u donjem dijelu mojih leđa.

"Harry...pusti me!"-promucala sam jos uvijek osjecajuci strasnu bol kako se sve vise i vise siri.

No to nije pomagalo. i dalje me je drzao istom jacinom prislonjenom na zid.

"Sto si cula na hodniku?!"-ponovio je svoje pitanje vec po ko zna koji put,i napokon malo oslobodio jacinu stiska.

"Stvarno nisam nista!"-Slagala sam po stoti put danas i svoj pogled usmjerila na pod.Rukom mi je lice ponovno podigao u njegovu visinu ociju .

"Lazes,Jade! Vidim to po nacinu na koji se ponasas. Ne zelis me pogledati u oci i to reci"-rekao je sada malo nizim tonom glasa . Pokusala sam se odgurnuti od zid,ali bilo je bezuspjesno jer je pogovno pojacao pritisak i nisam se mogla pomjeriti.