Storm /One Direction Fanfiction/

Part 14.- Magnificent purple rose

Harry's P.O.V.

"Dobro jutro,Alex!"-rekao sam lezernim tonom glasa dok se na mom licu pojavio zloban osmijeh.

Njezine uplasene plave oci promatrale su moje dok se i dalje pokusala osloboditi. Svoju desnu ruku stavio sam na njezin struk,ne dopustajuci joj da ustane ili kojim slucajem pobjegne. No,i ona je bila uporna. Bila je jako krhka i slaba , iako je to i sama znala, pokusavala je.Cudio sam joj se kako i dalje ima nade . Nadala se da ce pobjeci kao i zadnji put. Ali,ovoga puta to joj nece uspjeti jer sam poduzeo odgovarajuce mjere.

"Kako si spavala?"-upitao sam ju ,te se zlobno nasmijao. Promatrao sam njezino uplaseno lice . Moje misli odlutale su u drugom smjeru i moja ljutnja se svakom sekundom sve vise povecavala. Kroz misli mi je prosao onaj događaj sa umisljenom Jade. Nikada nisam shvatao djevojke. Kako mogu biti tako ljute,uplasene i umisljene u isto vrijeme?

Na trenutak sam se vratio u sadasnjost kada sam osjetio jaku bol na mom prstu. Ruka koja je bila na Alexinim usnama refleksno se sklonila. Pogledao sam na ruku i vidjeo mali ugriz na prstu. Koja glupaca! Sa mnom nece tako postupati! Mislim da cu se malo zabaviti s njom.

Primaknuo sam joj se jos vise,te smo bili jako blizu. Usjetio sam kako je na sekundu zadrhtala pod mojim dodirom. Mali osmijeh pobjegao mi je sa usana dok sam sjeo na krevet.Popeo sam se na koljena te jednu nogu stavio pored njezine lijeve strane. Sada sam klecao iznad nje. Od straha je pokusala pobjeci,ali sam bio brzi. Uzeo sam njezine male ruke u svoje te ih cuvao iznad njezine glave. Primakeo sam joj se blizu lica. Nekoliko sam sekundi bio u tom polozaju. Zatim sam sbe uhvatio kako gledam u njezine pune roze usne. Protresao sam glavom ,te svoje lice priblizio njezinom uhu.

"Znas,Alex....Ovoga puta nista i ne pokusavaj jer neces pobjeci"-sapnuo sam joj na uho te se zloban osmijeh pojavio na mom licu. Malo se promeskoljila ,ali je ubrzo prestala jer je shvatila da ne moze pobjeci.Prislonio sam ruku na njezin obraz te nekoliko puta ga pomilovao.Osjetio sam kako je zadrhtala. Naglim pokretom glavu je okrenula u drugu stranu. Znaci i dalje ne odustaje?

Jako je tvrdoglava. No,znam da ce na kraju ipak popustiti jer nece moci dugo izdrzati.

Jos jednom je pokusala ustati,ali ju je sprijecila moja ruka.

"Alex,znas da ces na kraju ipak odustati. Bezpotrebno se pokusavas osloboditi."-rekao sam te pogledom presao preko njzinog lica. Svoj pogled sam zaustavio na njezinim plavim ocima koje su svakom sekundom postajale sve tamnije. Vidio sam veliku ljutnju u njima.Uzivao sam gledati druge kako pate. No,tako nije bilo prije. U proslosti sam obozavao vidjeti druge kako se smiju. To mi je popravljalo dan i stalno sam bio nasmijan. Volio sam gledati osmijeh na majcinom licu. Oduvijek je bila tu za mene i mucila se. Ali kada je ucinila jednu pogresku,udaljio sam se od nje. I dalje ne mogu to shvatiti. Zasto je to ucinila?Nakon svega sto je moj otac ucinio za nju. To me vec dugo muci,ali nemam snage nikome to ispricati. od toga dana sve se promijenilo. Sve je postalo drugacije. Od tada sam postao ovakav. Mracan,taman,hladan. Sve zbog nje. Ali,kasnije cemo o tome.

Gledao sam u ocajnu Alex koja i dalje nije mislila odustati vec je i dalje pokusavala ustati s kreveta.

Ponovno sam pogledao u njezine rozkaste usnice koje sam tako ocajno htio okusiti. Na umu mi je bila samo jedna stvar. Natjerati ju da osjeti nesto prema meni,a zatim ju kao i sve druge jednostavno odbaciti i ostaviti. Gledajuci na prvu,ideja mi se cinila jako dobrom. Zelim vidjeti ju kako pati. Iako nista nije ucinila. Zelim da nisam jedini koji se ovako osjeca. Zbog toga nastojim i drugima upropastiti zivote.

Primaknuo sam glavu njezinom licu u nadi da ju poljubim. Priblizavao sam joj se sve blize i blize. Sada smo bili jako blizu. Mogao sam osjetiti njezin dah na svojim usnama. Disala je nekontrolisano i duboko. Oblizao sam usne i nekoliko puta udahnuo. Pa...sad ili nikad. Kod mene nema dvojbi.