Storm /One Direction Fanfiction/

Part 26.-Another letter?

>>"No,we're not dating...but he's still mine!"-xxx<<

Ps.Čitajte moju drugu priču 'The Chosen Alpha'.
    Ako netko hoće reklamu za priču,javite se u inbox :)




Jade Thirlwall's P.O.V.

"Hajde,Jade.Odaberi ispravno."-govori mi Harry dok mi pruža svoju ruku.Sa njegove suprotne strane stoji Zayn koji ga namršteno gleda.
"Da,Jade.Donesi ispravnu odluku."-nadodaje Zayn dok mi također pruža ruku.Stojim između njih dvojice i zbunjeno gledam čas u jednog,čas u drugoga.K'vragu! Između dvije vatre sam.
"Um...ja."-pokušavam doći do riječi,no one naprosto ne napuštaju moja usta.Šutim.U svim ozbiljnim situacijama šutim jer nisam sposobna ni riječ prozboriti.

"Hajde,Jade.Odaberi mene."-ponovno čujem Harry'ev glas te se okrećem lijevo gdje on stoji u crnoj majici.Njegove zelene oči imaju čudni sjaj dok i dalje drži ispruženu ruku.
"Ne slušaj ga Jade.Odaberi mene."-s moje desne strane javlja se Zayn te mu se automatski okrećem.Sav je u bijelome,a njegova kosa i oči pridaju tome kontrast.
Obojica očekuju samo jedno.Da izaberem.Između njih.Između ljudi koji su me kidnapovali.Stojim i dalje u malom nevidljivom krugu bojeći se odabrati.Bojeći se povrijediti jednoga od njih.

"Ne...ne mogu!"-jedva izgovaram te padam na koljena.Crna tekučina dopire do mojih nogu te mi se čini kao da me guta,povlači u sebe.U panici dižem ruke te pozivam u pomoć.
"Ne,ne želim umrijeti! Harry! Zayn! Pomozite! Molim vas!"-što više vičem,crnilo me sve više guta i zarobljava.Pokušavam mu se oduprijeti i izaći iz njega,no ne mogu.Potonula sam do struka ,a njih dvojica i dalje stoje na istom mjestu ne mičući se.
"Molim vas!"-vičem dok se suze nakupljaju u mojim očima te klize niz obraze.Muti mi se vid,te na kratko nestajem bez daha.Dišem na usta te pokušavam izaći.No,sve što radim je upravo suprotno.Crna tekučina mi je već do vrata.Bacam pogled na Zayn'a i Harry'a koji mi napokon prilaze te stoje korak dalje od mene.no,oni ne tonu.Zašto? Kako?
Dobivam zadnje nade misleći kako će mi pomoći te mi ponovno pružiti ruku.Ali,oni to ne rade.Zbog čega? 
"Odaberi!"-govore u isto vrijeme te se eho pojavljuje u mojoj glavi.Jaki bolovi sve su veći,a oni i dalje stoje pored mene dok me tekučina i crnilo nemilosrdno povlače u sebe.

"Ne! Pomozite!"-govorim drhtavim glasom dok gutam svoje suze.Zagrcnem se nekoliko puta te mi ponovno ponestane zraka.No,oni se ne pomijeraju.Čini se da se mom životu bliži kraj.
"Odaberi! Odaberi! Odaberi!"-sada su oni ti koji viču i ponavljaju riječi,a ja tonem sve više u crnilo.Vid mi se muti i osjetim hladnoću kako mi obuzima tjielo.Posljednji dah jedva uzimam te gubim nesvijest.


Osjećam toplinu.Nešto mekano.Jesam li na nebu? Jesu li ovo oblaci?
Polako otvaram oči osjećajući jaku bol u zadnjem dijelu glave.Ne mogu otvoriti oči.Pokušam ponovno,no uzalud.Nekako smognem snage te ih napokon otvorim.Slaba svijetlost dopire s prozora u sobi.Ustanem se u sjedeći položaj te nakon što mi se vid razbistri ,osvrnem se.I dalje se nalazim u svojoj sobi.I dalje sam u podrumu.Nisam mrtva? Živa sam? Kako?
Shvatim da ležim na svome krevetu te vidim kako mi je jastuk u potpunosti mokar.Plakala sam? Noćna mora? Sve je to bio san? Oh,ne vjerujem!

Ustanem iz kreveta te bosim nogama dođem do popucalog ogledala.Osjetim bol u stomaku.kao da me je probolo mnoštvo mačeva.Savijem se nadajući se da će prestati.Nakon nekoliko trenutaka pogledam se u ogledalo.Rašćupana kosa,natekle oči i krvava usna.Ček,što? krvava usna? Kako sam se ujela? 
Pogledam prema prozoru od kojeg dolazi svjetlost te uočim nešto savezano na jednu rešetku.Uzmem stolicu pored ogledala te ju donesem do zida.Unatoč bolovima, uspijem se popeti na stolicu te rukom dohvatiti nešto s prozora.Čim osjetim nešto pod rukom,skočim sa stolice i pogledam.U ruci mi se nalazi ista ljubičasta ruža kao od prije par dana i koverta.No,ovoga puta nije žuta,već ljubičasta.

A nestrpljenjem otrčim do kreveta te sjednem na njega,a ružu odložim pored sebe.Još jedno pismo?Da li je od iste osobe? Od osobe J.? nadam se da jeste,no moram biti pažljiva da netko ne uđe dok ga čitam.Brzo otvaram kovertu te vadim iz nje ljubičasti papir.Razmotavam ga te shvatam da je rukopis isti kao i prošli put.
Draga Jade
       Ponovo ti se javljam na ovaj način.Sigurno se sjećaš posljednjeg pisma kojeg sam ti poslao.U njemu su većina stvarih nebitne.To je stoga da se osobno zaštitim jer nisam znao da li će pismo stići u prave ruke ili ne.Sada znam da si u ovoj sobi te sam ga odlučio poslati.Nadam se da si dobro i da dobro postupaju s tobom.Pokušavam doprijeti do tebe već davno i osloboditi te što je prije moguće.Moji ljudi na tome već rade i pokušavaju naći neko rješenje.Izdrži još malo,Jade!Ona narukvica koju sam spomenuo u ranijem pismu...nosi ju Jason.On je trebao naći rješenje da te spasi,no uhvatili su ga .I njega i Alex.Da,Jade.Jason i Alex su moji ljudi.Ne požurim li,mogli bi ih ubiti.A nakon njih ti si na redu.A to je sve samo zbog Harry'eve osvete.

Pitaš se zažto? Ubio sam njegovog strica.Da,ja sam ubojica! No,kajem se.Jako.Ubio sam pogrešnog čovjeka! Ubio sam nevinog,nedužnog čovjeka! To nije trebao biti on,sve su mi smjestili,Jade!Sve! Noa Styles i ja...bili smo najbolji prijatelji,k'vragu! A ja sam ga ubio! Ubio sam pogrešnoga! Ja sam čudovište! A sada zbog mojih grešaka tvoj život ovisi o koncu! Za sve sam ja kriv i nadam se da ćeš mi moći oprostiti. Jer,sve je to veliki nesporazum.Kidnapovana si zbog mene,nozbog mene nećeš biti ubijena! Obećajem ti to! Ako ja ne uspijem,spasit ćeš se već.
Za dva dana u ponoć poslat ću ti skupa s pismom i ružom i jedan poklon pomoću kojega ćeš pobjeći.

Drži se Jade! Ne daj da upravljaju tobom! Zapamti: Thirlwalli nikada ne gube! S tobom sam!

                                                                Albert James Thirlwall.


Ja...ja sam kidnapovana zbog njega? One je moj stric? moj stric je ubio nekoga? ne moguće! Ne! To se ne dešava! Ne!On nije sposoban za to! Nikada ne bi ubio...ja...Ja sam kidnapovana zbog njega? Harry će me ubiti? Incijal J. je predstavljao dakle njegovo srednje ime? Oh,kako se toga nisam sjetila! Zaista sam glupa! Ja...moram pobjeći odavdje! I osloboditi Jasona i Alex odavdje koji su tu zbog mene.
Ovo se čini kao jedan san.Ne mogu vjerovati! Život mi ovisi o koncu.Moram pobjeći ako još uvijek želim živjeti.Iako to do maloprije nisam ni pomišljala,a kamo li željela,moram pobjeći odavdje što prije.No,rekao je da će mi pomoći.Još malo Jade i bježiš odavdje!
Moj život je katastrofa! No,moram se boriti za njega!

"Jade!"-čujem poznati glas iza leđa te se osvrćem vidjevši da se brava na vratima pomijera te Harry vjerovatno pokušava ući unutra.Što prije mogu ružu i  pismo stavljam ispod kreveta koji je nizak.Samo se nadam da danas nije dan za čišćenje poda.

"Jade? Jesi li budna?"-i dalje govori te se vrata otvaraju,a trijezan Harry ulazi unutra.Huh,imam sreće.Nije pijan.Brzo se ispravljam u sjedeći položaj te ga gledam nervozno dok u sebi se tresem kao da su me polili hladnom vodom.

Prilazi mi bliže te me ljubi u usta.Harry što to radiš?! Pokušavam ga odgurnuti od sebe,no prejak je.Još više me stišće za vrat te pokušava odužiti poljubac.Lagala bih kada bih rekla da mi ovaj poljubac ništa ne znaći,no pobogu on me želi ubiti!
Brzo ga odgurujem na što on pada na krevet ,a ja brzo ustajem iz njega.
"Čuj,samo sam ti se želio ispričati.Ako sam ti išta ružno rekao ili učinio dok sam bio pijan,molim te oprosti mi!"-govori te se ustaje iz kreveta i kreće prema meni.

"Zaista mi je žao! K'vragu,Jade! Molim te!"-govori nakon što ga guram od sebe u strahu da me upravo sada neće ubiti.
-------------------------------------------------------------------
40 votes
10 comm
Izvinite na greškama...

M.xxx