Storm /One Direction Fanfiction/

Part 3.- Would you like to play?(UREĐENO)

Okrenula sam se i uzdahnula vidjevši profesora Kale'a.

"Ummm trebate nešto?"-upitala sam nesigurno promatravši ga.

"Da, zanimalo me imate li problema u novoj školi ?"-upitao je strogo.

"O ne , nemam. "slagala sam ,"Baš naprotiv.Jako mi se sviđa ovdje!"-napravila sam lažni osmijeh.

"I molim vas, bez toga vi ."- rekla sam pristojno.

"O da naravno. Nadam se da još dugo nece biti problema"-rekao je i natjerao me na razmišljanje.Šta je s time htio reći?

Koračala sam dugim hodnicima,osjećajui naval neke toplote.Vrat mi se znojio i osjetila sam kako mi ruke drhte,no ovoga puta nisam željela ići u wc.I dalje prisjećajući se onih groznih trenutaka iz wc-a, lagano sam se naslonila na svoj ormaric.Tek sam sad primjetila da na njemu piše jedan od mojih najdražih brojeva -85. Zašto taj broj, pitate se? Zato jer sam još u osnovnoj bila zaljubljena u dečka po imenu Jake koji je trenirao u školskom košarkaškom klubu.Svaki dan poslije škole dolazila bih ga gledati.A nosio je na dresu baš taj broj. Broj 85. Čudno,zar ne?

Cijele noći nisam mogla spavati,samo sam razmišljala o njemu. A on...pa hajmo reći da je znao da žudim za njim.Ali, on to nije shvaćao.Nije shvaćao ljubav koju sam osjećala prema njemu.

Za njega je to sve bilo kao neki novi svijet, tako pusto i nesigurno.

Ali, na kraju...Odustala sam od njega. Samo tako? -pitate se. Da, samo tako.na kraju je našao djevojku koja ga baš i nije voljela. Poznata djevojka u školi - Lucy. Inače, nju su svi obožavali. A zašto? Zato jer je bila popularna,oblačila se po zadnjoj modi, tračala je svakoga, pa čak je znala i najsitnije detalje o svakome. Kad sam ih vidjela skupa, obećala sam si da se više nikada necu zaljubiti.....NIKADA.

Iz mojih misli me prekinulo školsko zvono.Ah,da. zadnji sat. Književnost.Napokon.

Inače,jos od malena sam voljela čitati knjige , svaku knjigu u kući morala sam bar prelistati....malo je to bilo čudno,ali nekako osjećala sam se drugačije kad sam čitala.Jer su i osobe iz knjiga također imale svoje probleme..tako da znala sam da se sve može riješiti.

Ušla sam u učionicu i primijetila da nema Jessy. Da, književnost je bio jedini predmet koji nismo imale u isto vrijeme.

Moram priznati da sam se osjećala kao višak u ovoj učionici.Svi su imali s nekim pričati,samo sam ja sama sjedila u klupi. Disi Jade,disi-govorila sam sama sebi.

To je samo 45 minuta,ništa ti se gore ne može dogoditi....ili....može!?

Vilica mi je ispala dok sam promatrala Harry'ja i njegovo drustvo kako ulaze u učionicu.

Ok! Od sad igramo po mojim pravilima,Styles-mislila sam dok sam krajičkom oka promatrala ga kako ležerno sjeda na stolicu pored moje.

Miris peperminta mi se uvukao u nosnice.Obožavala sam pepermint.Od užitka sam zatvorila oči.

Prekinuo me je pomalo hrapav glas :" Voliš pepermint ha,djevojčice?"

Djevojčice??!!! Molim? Bili smo isto godište,bar tako mislim. Kako se usuđuje tako me zvati.

"Kao prvo ne zanima te, a kao drugo nemaš pravo me tako zvati!"-jako sam mu odbrusila.

Tiho se nasmijao i okrenuo prema meni : " Znam da voliš i jedno i drugo." - rekao je te mi namignuo.

Osjetila sam vručinu. Tako jako sam mu željela opaliti šamar,da mu se svi zubi polome.

Ali nekako sam se suzdržala.

U učionicu je ušla profesorica.

"Pa, pošto je ovo prvi tjedan,i pretpodstavljam da nemate svi knjige, ovo će biti slobodan sat, ali nema pričanja!"-rekal je žena u srednjim godinama.Smeđe kose skupljene u visoku punđu.Imala je plave oči i svako malo bi pogledavala na sat. Širom učionice odjeknuli su glasovi, a ja sam utonula u svoje misli.

~

Vec duže vrijeme sam buljila u bijeli papirić presavijen na pola,koji se nalazio ispred mene. Bio je od Harry'ja koji je sada gledao u mene.

Nesigurno sam uzla papirić u ruke i odmotala ga. Unutra je pisalo:

Hoćeš se igrati jezika?- pročitala sam u sebi i napravila čudnu facu.

"Ha?"-upitala sam .Šta mu to znači pobogu?

"Vidi,lagano je. Samo odgovaraj na pitanja."-tiho je šapnuo .Imao je neki pervezan osmijeh na licu.Ovo mi se vec sad ne sviđa....

Harry je uzeo svoju bilježnicu i otvorio je zadnju stanicu.Uzeo je kemijsku i napisao:

Upitna zamjenica na H, 2. lice jednine?

Gledala sam u to i čudila se. Ništa nisam razumjela....Ali ja nikad ne odbijam igre,tako da sam uzela svoju kemijsku i ispod napisala

Hoćeš

Primijetila sam lagani osmijeh na njegovom licu. Napisao je ispod:

Čestica na l?- Okeee ovo me već zbunjuje. Uzela sam lagano kemijsku, približila se bilježnici.Prije no što sam odgovorila, pogeldala sam sumnjivo u njega.Imao je i dalje onaj njegov frajerski osmijeh na licu, od kojeg bi ,predpodstavljam,pala svaka cura na .Ali ja nisam svaka cura. Tako da bespotrebno se trudi osmjehivanjem.

Uzela sam kemijsku i nesigurno napisala

Li

Zatim je ponovno nešto napisao:

Ja u genitivu jednine, krači oblik?

Ruke su mi se već počele znojiti.Ni sama nisam znala dokle je ovo vodilo...Bila sam previše zbunjena da shvatim što je htio od mene.Okrenula sam glavu prema njemu.Bio mi je previše blizu.Osmjehnuo se i na obrazima su mu se ucrtale male rupice.Ali, ja na to neču pasti.Napisala sam:

me

Uzeo je kemijsku i našvrljao nešto na brzinu.Kada je sklonio ruku na papiru je pisalo:

Svršeni glagol od ljubiti?

Napisala sam:

poljubiti

Ni dalje nisam bila svjesna ničega.Vragolasto se nasmijao uzeo kemijsku i napisao:

Što ide na kraju upitne rečenice,znak?

Nakrivila sam glavu da bih pročitala.U glavi mi je bio opšti kaos.Napisala sam mu:

Upitnik (?)

"Sada složi tu rečenicu."-rekao je tiho  šaptajući.

Gledala sam u bilježnicu i nesvjesno pročitala

"Hoćeš li me poljubiti?"- tek kada sam pročitala ,shvatila sam to i pokajala se što uopće idem u ovu školu.

"Sa zadovoljstvom!"-rekao je perverznim tonom glasa i primakao svoje lice mome, u nadi da ce me poljubiti u usta.Srećom, uspjela sam odmaknuti glavu, tako da je njegov pokušaj poljupca završio u zraku.

Zazvonilo je. Hvala Bogu! Brzo sam ustala sa stolice , i krenula ka vratima.

Čula sam sad dobro poznati glas u pozadini kako mi dovikuje

"Platit ćeš mi za ovo, jos nisam dobio ono sto mi pripada!"-zarežao je i njegove su oči dobile  još tamniju zelenu boju.Strah mi je prošao kroz kosti te me uhvatila mučnina.Ovo pod hitno treba prestati!

------------------------------------------------