Storm /One Direction Fanfiction/

Part 7.-I hate you so much!

Jade's P.O.V.

Složila sam bijesnu facu  i ljutito ga pogledala dok se on, i dalje stojeći na pragu moje nove sobe, podlo  smiješio sa mojim mobitelom u ruci.Njegove zelene oči sijale su nekom radošću dok je zamišljao kako je pobijedio ovaj put time što je uzeo nešto što mi je u ovom trenutku moglo spasiti život-mobitel.Pogledom sam prešla preko njegovih očiju i zaustavila se do njegove ruke.

Koračala sam prema njemu s ljutitim izrazom na licu.

"Znas,time sto me drzis zatvorenu ovdje ti ne daje pravo da uzimas ono sto je moje!"-bijesno sam prosiktala i nastavila koracati do njega.

"A vidis, pravila i prava su tu da se krse."-rekao je provocirajuci me.Podigla sam ruku u nadi da cu uzeti mobitel iz njegove ruke,ali ju je samo podigao jos vise.Toliko da ni kad sam stala na vrhove prstiju nisam ga mogla dohvatiti.

"Cuj,ako vec toliko zelis svoj mobitel,to nece proci besplatno."-rekao je i razvukao usne u veliki, budalasti kez.

"Kako to mislis?"-zbunjeno sam upitala.Gledala sam cas u mobitel koji je bio iznad moje glave, cas u Harry-a koji je govorio vec u siframa.

"Mislim tako sto,ako vec toliko zelis svoj mobitel nazad moras prvo nesto uraditi."-odgovorio je na moje pitanje i pogledao me pravo u oci.Prostrijelila sam ga pogledom.Da pogled moze ubijati,vec bi mrtav lezao na podu.

"Bilo sta,samo progovori vec jednom do vraga!"-iznervirano sam izustila i poklonila mu jos jedan bijesan pogled,na sto se on samo osmijehnuo.

"Zaista mislis to uciniti?"-upitao je s dozom nepovjerenja.Postala sam nestrpljiva s njegovim podpitanjima ,i polako sam gubila kontrolu.

"Samo mi napokon reci sto treba da ucinim za tu prokletu stvar!"-izderala sam se na njega.Nije se pomakeo ni centimetar,vec je i dalje smireno me gledao pravo u oci.

"Poljubac."-rekao je opusteno i gledao u mene ocekujuci moju reakciju.

"Poljubac?"-ponovila sam za njim.Nista mi nije islo u glavu. Kakav poljubac?

"Da,poljubac"-smireno i pomalo nezainteresovano je progovorio kao da je to najjednostavnija rijec na svijetu.

"Kakav poljubac ,do vraga?"-uznemireno sam ga upitala .

"Pa,poljubac...znas, u usta"-rekao je i poklonio mi jedan od onih njegovih perverznih osmijeha ,koje sam naprosto mrzila.

"To ne dolazi u obzir!"-zarezala sam na njega i poskocila u nadi da cu dohvatiti mobitel,ali bezuspjesno.

"Onda nista.Ali upamti,Olujo, u njemu ti lezi spas.Dobro razmisli"-rekao je pokusavajuci me navesti da mu ipak popustim  i odlucim prihvatiti .Mrzila sam kada me je nazivao po mom nadimku. Rijec Oluja, smjeli su izgovarati samo moji prijatelji s kojima sam prije bila u grupi.Nitko vise!

Harry se okrenuo i laganim hodom krenuo prema vratima. U mojoj glavi vladala je bitka. Da ipak prihvatim njegov prijedlog ? To je samo obicni poljubac.Valjda mi se nista ne moze dogoditi. Ali, ipak.To je Harry Styles, njega mrzim najvise na svijetu.

Taj mobitel mi je jedina nada,ako ovo upropastim druga sansa mi se nece ponuditi.

"Stani!"-proderala sam se i ponovno ga pogledala.On se  polagano okrenuo i lezernim hodom dosetao do mene.

Gledao me je pravo u oci ocekujuci sto imam za reci.Iako je vec znao.

"U redu.Zelim svoj mobitel nazad.Napravit cu to."-rekla sam u jednom dahu.Nadam se da je razumio sto sam upravo rekla jer ni sama nisam znala.

"Napravit ces sto?"-namjerno me provocirao.Ako ovako nastavi ,ne odgovram za posljedice.

"To sto si rekao"-nastavila sam igrati igru rijeci.Ne zelim izgovoriti uopce tu glupu,prljavu rijec.