Storm /One Direction Fanfiction/

Part 18.-Violent robbery.

*Iako uvjeti nisu ispunjeni,ipak sam stavila nastavak jer sam jako sretna danas(prosla sam ispite)

Ps. Obratite pažnju na sliku pored ;)

Uživajte xx*

Niall Horan's P.O.V.

"Je li sve spremno?"-upitao sam nervozno Zayn'a koji je sjedio na suvozačevom mjestu.Bili smo nekoliko minuta udaljeni od željene lokacije. Večeras sve mora proći u najboljem redu.

"Jeste. Sve je tu. Još samo da uzmem metke."-odgovorio je potvrdno vadeći iz kutije metke.

"Sjećaš se plana?"-ponovno sam ga nesigurno upitao. Pogledao sam prema njemu nakon čega je potvrdno kimnuo glavom. To je to,predstava može početi. Skrenuo sam s puta i parkirao u malu ulicu koja je bila osvjetljena samo slabašnom uličnom svjetiljkom.

"Dalje ćemo pješke"-obavijestio sam Zayn'a nakon što smo izašli iz auta. Došli smo do kraja ulice te smo skrenuli desno.Tišinu su razbijali samo zvuci naših cipela.

"Zaista misliš da možemo uspjeti?"-upitao me je Zayn stavljajući metke u svoj pištolj. Nakon sto ga je napunio,ostatak metaka je dao meni. 

"Iako će biti teško,mislim da imamo šansu."-pokušavao sam zvučati pozitivno,iako mi to trenutno nije najbolje išlo. Napunio sam pištolj mecima,a ostatak stavio u džep. Usmjerio sam pogled ispred sebe i nedaleko ispred nas uočio raskošnu vilu ograđenu visokom šiljastom ogradom. Zastao sam na trenutak i pažljivo ju skenirao. Bila je jako visoka i bogata,Ograda ispred nje bila je poprilično visoka i bila je jako uska. Ispred vile hodali su,po dvojica, mnogo stražara ne dozvoljavajući ulazak unutra.

"Hej,Niall!"-začuo sam tihi Zayn'ov šapat na što sam usmjerio pogled na moju lijevu stranu.Zapazio sam Zayn'a na manjem brdu koje se nalazilo točno ispred vile. Za par trenutaka našao sam se gore. Dopuzao sam na rukama do Zayna koji je već ležao na travi u svom položaju.

"Koliko je sati?"-upitao me je Zayn ne odvajajući pogled sa raskošne vile.Zagrnuo sam rukav i pogledao na svoj sat. Nista se ne vidi jer je mrak.Kvragu!

"Pričekaj malo."-odvratio sam na što je on samo ispustio jedno tiho 'Požuri'. Izvadio sam mobitel iz svog prednjeg džepa i pogledao na sat.

"Točno je ponoć."-odgovorio sam na Zayn'ovo pitanje i ponovno usmjerio pogled na kuću.

"Vrijeme je."-oglasio se Zayn dok je pokušao kontrolisati svoje disanje. Potvrdno sam kimnuo glavom iako me nije mogao vidjeti jer je vladala tama.

"Samo,ima jedan problem."-iznervirano sam otpuhnuo . Začuo sam šuškanje trave pored mene i vidio Zayn'a koji se približio.

"Koji problem?"-zainteresirano je upitao nakon što je svoj pogled ponovno prebacio na kuću.

"Ima stražara. Mnogo njih. Odavdje ih vidim bar desetak,a što misliš koliko ih tek ima unutra."-nesigurno sam odvratio nešto tišim tonom.

"Upravu si. Zaista ih je mnogo."-složio se Zayn koji je,kao i ja, bio mnogo nestrpljiv.

"Nadam se da nas neće primjetiti. Moramo biti jako brzi."-savjetovao sam ga na što se složio sa mnom.

"Gle! Ona dvojica su se napokon uputila iza kuće! Mislim da im je sada smjena. Hajde,požuri!"-rekao je Zayn te potrčao niz brdo ni ne usuđujuči se pričekati me.Ustao sam se iz trave,a zatim brzo potrčao za njim.  Nalazili smo se ispred velike vile koja je bila ograđena visokom ,šiljastom ogradom.

"Što sad?"-zbunjeno sam upitao Zayna koji je samo potrčao prema ogradi.Prišao sam mu i pogledao ga.

"Preskočit ćemo ju. Na policajski način. Hajde!"-prošaptao je a zatim spojio svoje dlanove. Prišao sam mu,uhvatio se jednom rukom za ogradu,dok sam nogom stao na Zayn'one ruke. Lagano ih je podigao prema gore dok nisam bio na određenoj visini. Preskočio sam ju te se dočekao na koljena.