Storm /One Direction Fanfiction/

Part 28.-Wait...what?

Jade Thirlwall's P.O.V.

Još uvijek ne mogu vjerovati da su mi ušli u trag! Ne znam zašto,no ne osjećam olakšanje.No,nemojte me krivo shvatiti.Sretna sam što ću možda napokon izaći iz ovog mračnog podruma i prostorija,no sve što osjećam trenutno je ravnodušnost.Više mi nije ni stalo,svejedno mi je.Zašto? Ne znam ni sama.U zadnjih par dana imam osjećaj praznoće.Ali,da li uopće postoji takvo što? Jedno je sigurno: ludim! Da,u zadnje vrijeme mi se samo sjenke motaju po glavi.Čak ih i vidim nekad ili umišljam,ne znam više ni sama.

Zaputila sam se prema sobi sama,znajući da su glavna vrata zaključana sve do osam sati uvečer.U ova dva tjedna otkako sam ovdje ,saznala sam mnoge stvari.Počevši od onih osnovnih,do snalaženja u hodnicima pa sve do sitnih malih tunela.Ovaj podrum mi je postao kao drugi dom...dobro,ne baš kao dom ,no znate što već želim reći.Iako to ne želim priznati,ipak postoji nada da Harry i Zayn se promijene.Samo im treba posvetiti svoje vrijeme i odgovoriti ih od kidnapovanja i pljački...misija neuspješna.No,ne treba gubiti nadu.Tko zna,možda se i promijene.

S mnogo muke otvorila sam vrata svoje sobe u kojoj boravim već nekoliko tjedana,a večeras ću ju napustiti.I dalje će ostati onako prašnjava i puna tmine,no nadam se da će se za par godina obnoviti te nekome služiti kao dom...siromašnoj obitelji ili nekome drugom.

Ponovno je na prozoru bilo pismo zavezano za rešetku,no ovoga puta tamno plave boje.Hm...ujak Albert očito voli šarenilo.Prišla sam i u nekoliko poteza rukom odvezala vrpcu te razmotala pismo.
Baš me zanima što to ima sada za mene.
Draga Jade,
ovo je već treće pismo koje ti šaljem.Da,znam da je trebalo doći tek sljedećih dana,no nisam si mogao pomoći.Jednostavno te želim što prije vidjeti.
Zasigurno si gledala na tv'u izvještaj o sebi...dobro,možda nisi,ali eto,čisto da znaš da ti je policija ušla u trag.Trenutno te tražimo Jade i to može potrajati nekoliko dana(zahvaljujući spretnosti naših policajaca) ,no želim ti dati priliku da sama pobjegneš iz ropstva.Znam da to možeš.
Zato sam ti ostavio jedan mali dar.Opipaj mjesto kod prozora,nešto dalje nego što je bilo pismo i vidjet ćeš.Samo budi hrabra,Jade.Ako ne uspiješ,nema veze jer,nači ću već neko rješenje da te izbavim.A ,do tada,nastoj pobjeći što brže možeš.
Voli te tvoj
ujak Albert (J.T.)

Pročitavši pismo,znatiželja je zavladala mojim tijelom te sam se u tren oka našla ponovno ispod prozora.Podigla sam ruku tražeći ujakov dar...i da,našla sam ga.No,ovakvom se daru nisam nadala,jer sam trenutno u svojim rukama ja,Jade Thirlwall,držala pištolj.I to pravi pravcati! Ček,što?!
Pištolj?! Pa je li on normalan?! On želi da ih ubijem ili što?
Ma ne,Jade! Želi da ih natjeraš da igraju trbušni ples! Javio se glas u mojoj glavi.Baš mi pomažeš!
Pištolj je bio klasični,crne boje sa standardnim motivima i krugovima,u njemu je bilo napunjeno šest metaka te je najvjerovatnije bio iz A klase.

Zahvaljujući boravku u mojoj bandi,napokon sam nešto i korisno naučila.Dakle,to je to...ili sada ili nikada.Čvrsto sam stegla pištolj u ruci te se uputila ka izlazu ,a stvari i odjeća su mi se nalazile u ruksaku koji je visio mi s jednog ramena.
"Jade! Kuda si pošla?"-upitao je Harry kada sam se zaputila ka izlazu.Ubrzo zatim iza njega se stvorio i Zayn.
"Idem,Harry.Zauvijek . I nadam se da se više nećemo susresti."-izjavila sam te krenula ka vratima koja su sada bila otključana jer je prošlo osam sati.Harry je naglo potrčao za mnom ,no izvukla sam pištolj iz jakne i usmjerila ga k njemu.
"Ej,ej!"-uzviknuo je te ruke podigao u zrak "otkud ti to?" -upitao je sumnjivo te na tren pogledao ka Zayn'u koji se također počeo približavati meni.Usmjerila sam pištolj prema njemu dajući mu do znanja da ne prilazi.

"Nije bitno.A,sada pusti me da odem."-rekla sam nešto sigurnijim glasom te napravila korak unaprijed.
"Nikuda ti ne ideš.Uostalom,ako upucaš jednoga od nas,drugi će te lako svladati."-odgovorio je na to Zayn te prišao još par koraka bliže .
"O ,da! Idem! I za tvoju informaciju imam dovoljno metaka da svakog od vas upucam tri puta! Napravite još jedan korak i isfaširat ću vas!"-bijesno sam prosiktala.

"Znao sam da su žene s tavama katastrofa,ali s pištoljem...ne misliš li da je to malo previše?"-upitao je Zayn Harry'a na što je ovaj slegnuo ramenima te se zamislio.
"Ma slušajte vi! Dok ste rekli 'otorinolaringologija', bit ćete na podu,jel' vam jasno?!"-glasno sam se izderala na što su se oni nasmijali.
"Jade,pomiri se sa sudbinom i prihvati poraz.Ti da nekoga ubiješ ili upucaš? Ma daj,ne nasmijavaj me..ti si sam.."-i prije no što je dovršio rečenicu ,metak iz pištolja mu je završio pred nogama na što je iznenada skočio.

"Što si ono rekao?"-upitala sam praveći se da nisam čula.Na to je Harry samo odmahnuo glavom te se još više približio ,a ja uperila u njega pištolj.
"Jade...spusti pištolj prije nego nekoga povrijediš."-rekao je ,a ja ga zbunjeno pogledala.Pa zar i nije svrha da ih povrijedim iako sam počela nešto osjećati prema njima?
Nanišanila sam Harry'u srce i povukla okidač.

Pištolj se zahlavio! K'vragu! Koji sam ja baksuz.Harry je stojao na istom mjestu sklopljenih očiju.
"Jesam li umro?"-upitao je gledašvi po svojemu tijelu.
"Na žalost nisi."-odvratila sam te bacila pištolj ispred sebe na što se okidač odglavio i u zid ispalio metak,a ja vrisnuvši pala na tlo.
"Imam ga."-reče Harry te podignuvši pištolj zlobno se osmjehnu.Moj plan je upravo propao.

"A sada,krenimo."-reče te me uhvati za ruku vukući me ka izlazu.
"Zayn ,ideš li?"-upitao ga je Harry na što je Zayn mahnuo glavom.Nešto spremaju,sigurna sam.
"Ne,ostat ću ovdje i pomoći Niall'u oko Jasona i Alex , i u slučaju ako netko otkrije za ovo mjesto."-na to je Harry potvrdno kimnuo glavom nastavivši svoj put ka vratima.
"Prestani me vući!"-žustro sam vrisnula sjedajući u auto.Na to je on samo zakolutao očima i upalio auto.Primijetila sam da sam se sada nalazila u audi'u,nešto modernije klase ,a ne kao zadnji put u Range Rover'u.To je sigurno zato jer su mu otkrili tablice.

"Imam pravo,Jade! I prestani se ponašati uobraženo!"-rekao je.Ja da se ne ponašam uobraženo? Koliko sam zadnji put provjerila,ja sam ta koja je kidnapovana,a ne on.To mi je dalo ideju da ih za par godina kidnapujem te im se osvetim tako.
"Kako god."-odvratila sam naslonivši se na prozor.Trenutno se nalazimo izvan grada i nimalo mi nije drago.Teže će me svi naći ili mi ući u trag. I onda ću zauvijek biti zatočena.

No,ne možemo svi imati svijetlu budućnost,zar ne? Netko u životu prođe lakše,a netko mora trpiti nepravdu i druge probleme.No,drago mi je da napokon napuštam onaj jezivi runel,zapravo više kao labirint ...Što će se desiti sa Alex i Jason'om ne znam ni sama,no bit ću im dovijeka zahvalna,jer su žrtvovali svoju slobodu samo kako bi mene spasili...oke,pokušali spasiti.Nadam se da im neće nauditi.
"Harry,uspori malo!"-viknula sam na njega jer je auto trenutno prelazilo i 120/h.Na to me je on samo na kratko pogledao ljutitim pogledom i stao voziti još brže.Još kao mala sam imala problema s brzom vožnjom tako da je ovo sada za mene predstavljalo horor.
"Harry,molim te,uspori! Auto će proklizati s ceste.Pa pobogu,kiša i dalje pada!"-vikala sam sada još jače .Kiša je zaklanjala vid na cestu te su sada stakla bila mutna,a brisači nisu bili od pomoći.

Harry je prešao na drugu stranu,onu pogrešnu te nemarno nastavio voziti rekavši kako u ovome dijelu u deset navečer nitko ne vozi.Na to sam ja ponovno vikala da stane,no uzalud.
Bijelo svijetlo se pojavilo ispred nas i išlo nam u susret.Točnije kamion koji je također brže išao.Harry je naglo stisnuo na kočnice,no to je još više pogoršalo proces jer se auto par puta zavrtilo i udarilo u ogradu.Glasna jeka kiše rasula se po prozorima prije no što se i kamion, skupa s njom,zabio u nas te je napokon zavladala mirna tišina.