Storm /One Direction Fanfiction/

Part 15.-Un...Uncle? Is that you?

"Sto je ovo?"-upitao je dok je sa poda podigao laticu moje ljubicaste ruze. Laticu koja je nagovjestavala novu nevolju i novi problem.

Automatski sam napravila jedan korak blize njemu. Protegnula sam se svim silama na prste kako bih uhvatila laticu ruze. No,bezuspjesno. Samo sam pogorsala stvar. Latica se sada nalazila visoko iznad moje glave. Ne,nisam bila niska. Bila sam cak sto vise poprilicno visoka cura,no on je ipak bio visi.

Posljednji put sam skocila u blago okrznula njegovu ruku koja je za cudo bila mnogo topla,premda je u sobi bilo jako hladno.

"Jos jednom te pitam Jade. Sto je ovo?"-mrko me pogledao i nakasljao se dajuci mi do znanja da mu odgovorim na postavljeno pitanje. Prevrnula sam ocima i nevino mu odgovorila.

"Ummm ...latica?"-rekla sam praveci se glupa. No,naravno da ga to nece zaustaviti da mi ovoga puta jasnije pokaze da se ne zezam sa njim. Priblizio mi se vise te sam mogla njegovu ljutnju namirisati odmah. Nesigurno sam se odmaknula jedan korak natrag,no on je ucinio suprotno od mene. Ponovno mi se problizio,no ovoga puta jos blize. Gledajuci iz necije druge perspektive,netko bi cak pomislio da plesemo neki cudnovat ples bez doticanja. Uhvatila sam sama sebe kako razmisljam o glupostima te se nespretni smjesak izvukao na moje usne.

"Sto je smijesno?"-dobila sam zbunjeni Styles'ov pogled te sam na kratko pogledala ga u oci. Ali,to nije dugo trajalo. Ponovno je moj pogled zavrsio na prasnjavom drvenom podu.

"Nista."-kratko sam odgovorila ne dajuci se smesti. Navukla sam rukav svoje sive majice pokusavajuci prekriti nervozu. Samo se nadam da je zaboravio na laticu moje ljubicaste ruze i da...

"Ne mijenjaj temu Jade,vec mi reci sto je ovo?"-ljutito je upitao i laticu ruze mi stavio pred oci. Pa nisam slijepa!  Pomislila sam. Koji mi je vrag stavlja pred oci? Presla sam zbunjenim pogledom preko njegovog lica te se zaustavila na njegovim ocima koje su zbog svjetlosti cesto mijenjale boju.

"Kao sto vec vidis,latica ."-rekla sam i dalje praveci se ljuta. Ne smijem mu dozvoliti da ista sazna. Ako otkrije ruzu posumnjat ce. A onda smo i ja i moj tajni spasilac u velikoj nevolji. Kada kazem ´u velikoj nevolji' onda to tako i mislim. Oni su sposobni za sve. Pa cak i ubiti nas.Cudna jeza je prosla mojim tijelom te sam se na kratko stresla.

"Jade ne pravi se glupa i da nista ne znas. Ovdje mi nesto ne stima. Mi ne drzimo cvijece u podrumu."-rekao je sumnjivo ,a njegova tamna strana ga je na tren napustila. Bravo,Kolumbo! Napokon si nesto shvatio! Pomislila sam u sebi ,a zatim mi se jos jedan nestasni smjesak pojavio na licu.

"Sto je sada smijesno?"-upitao je nakrenuvsi glavu na jednu stranu i pokusavajuci dignuti jednu obrvu,ali mu nije uspijevalo. Bio je tako smijesan. Vise nisam mogla izdrzati pa sam se glasno nasmijala pokusavajuci zaustaviti suze da ne padaju. Uhvatila sam se jednom rukom za stomak dok sam drugom pokusavala odrzati ravnotezu oslanjajuci ju na zid.

"Tebi ocito nije dobro"-rekao je pocesuci se iza glave-"odvest cu te kasnije Niallu da te pregleda jer se on kuzi u te stvari. A sada ides sa mnom jer imas poziv." Zbunjeno sam ga gledala dok je vec isao prema vratima. Potrcala sam za njim.

"kakav poziv?"-zbunjeno sam upitala na sto se on okrenuo prema meni.

"Vidjet ces,a sada pozuri. I ne zabusavaj!"-rekao je hladno. Ma krasno,ponovno je postao ljut.

Izasla sam za njim iz sobe i uputila se prema istim smjerom kao i on. Lagano sam koracala za njim kada je odjednom zastao nacinivsi da se sudarim u njega. mali jauk izasao je iz mojih usta osjetivsi kako sam se udarila u nos. Rukom sam se uhvatila za hlavu pokusavajuci naviknuti se na tamu.

"Zasto si stao?"-upitala sam ga kada se okrenuo prema meni. Pogledom sam presla uokolo razgledavajuci  hladne hodnike. Baklje su gorijele sa strana jedine dajuci priguseno svjetlo.