Storm /One Direction Fanfiction/

Part 11.-Failed escape

"Sranje!"-snazno je opsovao Harry i trceci krenuo prema izlazu iz sobe.

Jako je zatvorio vrata,na sto se prostorija stresla i ja skupa s njom.

Nekoliko trenutaka stajala sam ukipljeno na istom mjestu. Tko je to tako vazan pobjegao? Sto se dogodilo s tom osobom? Kada ce mi se pruziti prilika za bijeg?

Kvragu! Nista ne znam.

Samo mogu bespomocno lezati ovdje i biti zatocena u ovoj prasnjavoj sobi. Tko zna?

Mozda ovdje ostanem zauvijek. Mozda me nikada ne puste. Sto ako naprave tako? Moje sumnje su me izjedale. Nisu mi dale mira.

Samo sam zeljela pobjeci odavde,osnovati sretnu porodicu, imati normalan zivot. Samo to trazim...Ili bih vise volila da umrem. Da me vise nema na ovom svjetu.

Da,mislim da bi to  bilo pravilnije. Samo nestati. Svijet se ionako ne bi promijenio kad bih nestala...zauvijek. Samo sam se nadala da ce taj dan brzo doci,jer imam osjecaj kao da cu izluditi u ovoj sobi. Kao da se mijenja moje ponasanje...Od hrabre,buntovne cure koja nikoga u zivotu nije toliko dozivljavala imam osjecaj da se polako pretvaram u onu plasljivu , bezpomocnu curu.

Ovdje sam sama. Bez ikoga tko mi moze pomoci i to mi uzasno smeta.

Zbog svega toga bojim se pokazati svoje osjecaje. Bojim se priznati strah. Bojim se pokazati moju slabu tocku.

Da, zbog toga sam tako hladna,bezobrazna i ravnodusna. Jednostavno ponekad pozanlim sto sam se uopce i rodila!

Nakon razmisljanja zacula sam teske korake u hodniku kako se sve vise priblizavaju.

Moje srce kao da je stalo na trenutak. Strah je preplavio moje tijelo i cijela moja povrsina koze se najezila.

Mislila sam da je kraj. Da cu zavrsiti kao i svi zarobljeni-teskom,sporom smrcu. Od same pomisli na te crne misli, u glavi mi se okretalo.

Koraci popraceni teskim uzdisima su se sve vise priblizavali. Nisam imala hrabrosti prici vratima.

"Uhvatili smo ju."-rekao je muski glas. Prepoznala sam ga. Pripadao je Zaynu.

"Jedva smo ju uhvatili. Mala prebrzo trci!"-zalio se ovoga puta Niall. Prisla sam vratima ,te svoje uho prislonila na njihovu hladnu povrsinu. Odavde se moglo cuti jasnije,ali sansa da me otkriju bila je veca.

"U redu. Odvedite ju natrag u sobu."-rekao je Harry i snazno otpuhao.

Pitam se, kako im je uspjela pobjeci? Mozda je provalila vrata? Nemoguce! Vrata su toliko snazna da ih nitko ne moze pomaknuti. Ali kako je uspjela? Mozda ipak postoji sansa da se pobjegne odavde.

"I da..."-rekao je Harry sa malo nizim tonom " zakljucaj joj vrata dva puta. Zayn ti si odgovoran za nju na neko vrijeme."-rekao je Harry zacula sam kako se vrata suprotno od mojih otvaraju.

"Bez brige,Harry. Sad je u mojim rukama."-rekao je Zayn i mogla sam zacuti njegov mracan osmijeh.

"A ti Niall...pokusaj vidjeti gdje je on i dovedi ga."-rekao je Harry i ponovno povisio svoj ton . Koga da dovede? Pobogu ja ovdje nista ne znam. Kao da sam izgubljena. Samo znam da je u pitanju neka muska osoba..

Sto li sada kane uciniti?

"Idem."-kratko je odgovorio Niall i mogla sam cuti njegove ubrzane korake kako napustaju ovaj podrum.

Jos vise sam se oslonila na vrata,nadajuci se da cu cuti jos nesto. No ,tisina koja je dolazila s hodnika govorila je upravo suprotno. Laganim koracima odmaknula sam se s vrata i prisla malom prozoru,

Samo se nadam da cu ubrzo pronaci put za izlaz. Ne mogu vise izdrzati! Nista mi nije jasno!

U pozadini sam zacula otvaranje vrata na sto sam lagano se trznula.