Neko vrijeme sam samo stajala i gledala u nju. Nitko nije izgovorio niti riječi.
Nisam znala kako postupiti. Trebam li ju zagrliti, pružiti joj ruku, reći joj nešto. Na posljetku sam brzinski kimnula glavom i nelagodno se nasmiješila.
No njoj je to bilo dovoljno jer nas je odmah pozvala da krenemo za njom u sobu za prijem gdje će nam se pridružiti i Lorenzo. Ime moga biološkog oca natjeralo je moju kožu da se naježi.
Eric se smjestio na jednom naslonjaču, a ja sam sjela odmah do njega. Scarlett je sjela na otoman sa suprotne strane masivnog drvenog stola dok su dvojica gorostasa ostala stajati u blizini vrata.
Nije prošlo dugo dok nas je počastio svojom nazočnosti. U njegovim koracima mogla se čuti dominacija i moć koju je posjedovao.
Kada je sjeo za radni stol pogled mu je pao na mene. Na licu mu je zatitrao blagi osmijeh, no ubrzo je nestao.
''Dobro došla kući kćeri. I ti isto Eric.'' Kratko je prozborio.
Na putu do ovdje kroz glavu su mi prolazili svakojaki scenariji dobrodošlice, no ovako štur i kratak nije bio jedan od njih. Ponašali su se kao da smo se prije poznavali, bili neko vrijeme razdvojeni i sada je opet sve u najboljem redu. Očekivala sam uzbuđenje, suze i smijeh, no njihova lica djelovala su veoma hladno, no ipak sadržavala su prikrivenu dozu sreće zbog ponovnog susreta.
Nisam se bunila na takav doček jer i jedna osoba više u ovom trenutku pružala bi mi samo dodatni stres. I na samu pomisao da su mogli organizirati doček od nekoliko stotina ljudi ruke su mi se počele znojiti od nelagode i nervoze.
''Vjerujem da vas zanima razlog vašeg prijevremenog dolaska pa ću odmah priječi na stvar. Alane, molim te donesi pismo.'' Uputio se plavokosom.
''Dilane, molim te pozovi poslugu da nam donesu odgovarajuću okrjepu.'' Obratio se zatim crnokosom.
Obojica su bez pogovora krenuli obavljati zadane dužnosti. Bilo je i više nego očito koliko ga cijene.
Nedugo zatim obojica su se vratila. Alan je predao pismo na stol.
''Prije dva dana dobili smo pismo od alfe Ferusa. Kazao je kako je saznao da si živa i da želi pravednim putem riješiti cijelu ovu situaciju. Želi se boriti. U slučaju da oni nadjačaju nas imaju te pravo odvesti u čopor i postupiti kako god im se prohtje dalje. U slučaju naše pobijede priča o kletvi se zaboravlja i više nikada se neće smatrati valjanom. U skraćenom obliku bit ćeš štovana među njihovom vrstom.''
Izgovorene riječi više su šokirale Erica nego mene. Njegovo tijelo se napelo i bilo je spremno za napad istog tog trena. Moj život toliko se zakomplicirao da informaciju o mogućoj žrtvi prema vukovima nisam procesirala kao prijetnju, nego možda i kao olakšanje. No samo jednim pogledom na Erica promijenila sam misli ne želeći se tako uskoro odvojiti od ovog muškarca.
''Za nekoliko trenutaka doći će jedan od njihovih kako bi obavijestio o mjestu i vremenu održavanja bitke. Svi raspoloživi vojnici već su poslani na položaje kako bi se vuku omogućio pristup imanju, ali da ne dođe do nekakvog incidenta.''
''S dužnim poštovanjem kralju, ali zar ste vi pristali na tu nagodbu?'' Eric je upitao veoma iznenađen. Očito nije mislio kako će kralj uopće razmotriti takav prijedlog, a kamoli pristati na njega.
''Morao sam. Predugo traje ova agonija. Život moje jedine kćeri mi je izuzetno vrijedan, no godinama obje strane strepe i nevini životi se gube.'' Rekao je Lorenzo gledajući u Erica, a potom prebacivši pogled na mene.
''Dajem ti riječ kćeri da ću se pod cijenu vlastitog života boriti samo kako bi tvoj život ostao pošteđen. Nakon svih laži koje smo ti priuštili zaslužila si ostatak života provesti u miru uz svoga supruga.''
ВЫ ЧИТАЕТЕ
U rukama opasnosti
Про вампиров''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
