U rukama opasnosti

Poglavlje dvadeset i šesto

Stajali smo zagrljeni u tišini još neko vrijeme. Kada je ponovno zapuhao lagani povjetarac i ovoga puta nije namjeravao stati, složili smo se kako je najbolje da se vratimo u kuću.

Na moju žalost putem je zazvonio Ericov mobitel. Loš predosjećaj koji se pojavio u meni prije nego li se Eric javio nije bio bezazlen. Dobio je poziv iz Varne. Situacija je sada bila barem pod prividnom kontrolom i žele da se sutradan ujutro uputimo autom do njih. Atmosfera u autu se od tada promijenila.

Kada smo se vratili u kuću posegla sam za čašom hladne vode kako bi smirila uzavrelo tijelo. Znatiželja mi je govorila da ću ih barem napokon upoznati, no srce mi je govorilo da još uvijek nije spremno na to. Tek sam se počela privikavati na Erica, kao mojeg supruga i nisam bila spremna na još jedno upoznavanje. No bila ja spremna ili ne ovoga puta to upoznavanje će se i dogoditi. Ovoga puta nisam imala suicidne misli i definitivno nisam planirala iskakati iz automobila. 

Iz misli me trgnuo Eric, bez suvišnih riječi proslijedio mi je mobitel u ruke. Uz tiho 'neću dugo' uzela sam mobitel i popela se stepeništem u sobu.

Bez suvišnog razmišljanja utipkala sam dobro poznati broj. Nakon tri zvona uplašila sam se da možda neće odgovoriti na nepoznati broj, no onda se poziv uspostavio.

''Halo.'' Rekla je dubljim glasom. Na oči su mi potekle suze radosnice. Bio je to prvi doticaj sa starim životom u ovih pet dana. Ipak njezin glas zvučao je tužno. Znala sam da je moj nestanak razlog njene tuge i zbog toga srce mi se stegnulo, a suze su se nakupile u kapcima. 

''Hej.'' Rekla sam kratko. Uplašila sam se da bi mogla prekinuti poziv.

''Caroline?'' Upitala je začuđeno. Odmah sam čula promjenu u njenom glasu.

''Da Aleks, ja sam.'' Sada kada sam ju čula nisam znala što bih joj rekla.

''Isuse dragi pa mislila sam da su te oteli. Toliko sam se brinula, a tvoji roditelji su odbijali reći išta više od toga da si otputovala. Poludjela sam od brige.'' Kada bi samo znala koliko je blizu pravoj istini.

Polagano, pažljivo birajući riješi ispričala sam joj čitavu situaciju s Lindom i Nikolajem i novom obitelji koju sam dobila. Pazila sam da ne kažem ništa što bi joj stavilo bubu u uho, a za Erica sam joj rekla samo da je novi prijatelj koji mi pomaže u cijeloj situaciji.

Iako mi je ranije rekao kako bi išta više informacija za Aleks predstavljalo prijetnju, duboko u sebi sam znala da ako se u skorije vrijeme smiri situacija morat ću joj sve reći. Uvijek je bila puna razumijevanja i vjerujem da će me razumjeti. No sada nije vrijeme za to. Potrebno je da ju uvjerim da sam dobro kako ne bi istraživala dalje i sebe dovela u nepovoljan položaj.

''A taj tvoj prijatelj, dobro se slažete je l'?'' upitala je. Čula sam kako se smije. Uvijek je i u najtmurnijim situacijama na umu imala perverzne misli i zbog toga mi je još više bila draža. 

''Aleks, zaista je istina sve što sam ti rekla. Nisam pobjegla s nekim momkom. I meni je sve to bilo na prvu nepojmljivo, no svi dokazi su preda mnom. Ne mogu ih opovrgnuti ni da želim.'' Pod dokazi mislila sam na Erica, i očnjake koji su mi pružali veliku dozu zadovoljstva sinoć.

''Vjerujem ti Caroline. Tvoj je život, imaš pravo znati. No zaista mi djeluje kao da taj tvoj Eric i ti niste samo prijatelji. Hajde, priznaj mi.'' Uvijek je brzo povezivala stvari i pred njom nikad nisam znala kako lagati.

''Oke, da Eric i ja smo se upustili u neku vrstu ljubavne veze, no mislim da je prerano da bi išta više o tome pričala.'' Pokušala sam biti što kraća, nastavim li ovim tempom neće mi dugo trebati da joj sve otkrijem, a tada smo u velikom problemu. Nisam htjela da se njoj išta dogoditi zbog mene.

''Želiš li da kažem Marku o ovome? Iako ne želi priznati, znam da je zabrinut i da ne vjeruje roditeljima. Uz sve to i onaj njegov prijatelj Nath je nestao i Marko sve više sumnja da ste vas dvoje zajedno pobjegli nekuda.'' Od svih problema totalno sam smetnula s uma vezu između nje i Marka i činjenicu da nisam nestala samo ja, nego i prokleti Nath koji je uzrok svoj ovoj zbrci.

''Reci mu da sam zvala i da sam dobro. I svakako ga uvjeri da nisam otišla sa Nathom, zapravo reci mu da se Nath pokazao kao čisti manipulator i ljiga na kraju. Kada skupim hrabrosti sama bih mu priopćila cijelu priču. '' Ili barem dio koji ne čini košmar u glavi. Uplitanje bilo koga u postojanje vampirske vrste samo bi ih ugrozilo.

''I bolje tako. Sinoć sam razmišljala o njemu i iako je on zaista drag dečko mislim da ne možemo nas dvije dalje. Znaš kakva sam ja, a on želi više.'' Pretpostavljala sam da je u tome problem. Marko je već odrastao, nije više zainteresiran za usputne avanture. Dok Aleks nikad nije bila za veze, bojala se posljedica da nekome povjeri svoje srce. Njenoj majci su to napravili kada je Aleks bila još djevojčica i tada se zaklela da si nikada neće to dopustiti. Iako je Marko izuzetan muškarac, Aleksandri treba netko tko će joj pokazati da ljubav ne mora biti slijepa da bi bila prava, a Marko to nažalost nije.

''Razumijem te. Samo mu nemoj do kraja slomiti srce, bolje prekini prije nego ostane povrijeđen. Iako mi nije pravi brat, uvijek će imati izuzetno mjesto u mome srcu.''

Uz obećanje da ću ju uskoro ponovno nazvati prekinula sam vezu. Šokirala sam se kada je na mobitelu pisalo trajanje poziva. 73 minute nikad lakše nisu proletjele. Ipak je moje 'neću dugo' potrajalo malo predugo.

Iako, vrijeme s njom uvijek je brzo prolazilo. Zagledala sam se u već tamno nebo. Nikad nisam bila ekspert u gledanju zvijezda, no sjevernjaču bih uvijek znala pronaći. Gledajući u nju moja jedina želja ovoga puta je bila da se jednog dana ponovno susretnem sa svojom Aleks, da joj priznam cijelu istinu. Zaista bih željela da moja djeca odrastaju uz nju, jer znam da je ona uvijek bila svijetla točka u mome životu.

Nakon još par minuta odložila sam mobitel na ormarić i zapustila se prema kuhinji u potrazi za Ericom.

Sjedio je za kuhinjskim stolom i večerao ostatke tjestenine od jučer. Bio je duboko u svojim mislima toliko da je lagano poskočio kada sam spustila ruku na njegovo rame. Okružila sam ga i sjela mu u krilo.

Podigao je vilicu s namjerom da stavi zalogaj tjestenine u usta, no vješto sam presrela njegov potez i pokupila tjesteninu u svoja usta.

Mrko me pogledao, no onda me počastio jednim o svojih rijetkih osmijeha. Nasmijala sam se i ja njemu ubrzo ga lagano poljubivši u kut usana.

Nisam znala što nas sutra očekuje kada kročimo na imanje mojih roditelja, no uz Erica sam se osjećala sigurnom. Srce mi je ponovno zatreperilo. Odmah mi je bilo jasno da sinoćnji osjećaji nisu bili bezazleni i da se opasno zaljubljujem u ovom muškarca preda mnom.

Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva