U rukama opasnosti

Poglavlje drugo

Aleksandra je i više nego oduševljeno prihvatila poziv za izlazak i već je drugog dana oko sedam sati navečer bila kod mene kako bismo se zajedno spremile.

Tura tračanja dok smo nanosile šminku bila je neizbježna. Iako smo se čule svakodnevno tijekom cijelog ljeta i dalje smo imale tema za razgovor.

"Crveni ili ružičasti ruž?" upitala sam ju iako sam znala da je crvena njezina omiljena boja i da će taj odabrati.

"Crveni naravno." Nasmijala se i pogledala me s nekom iskrom u očima. Očito je sama sebe pokušavala uvjeriti da bi bila dobra ideja upustiti se u vezu s Markom. No i ona i ja znamo da se to neće dogoditi. Godinama je gledala kako njezin otac uništava njezinu majku. U njenoj glavi to je stvorilo iskrivljenu sliku o ljubavi i zaklela se sama sebi da neće dopustiti da joj ljubav zasjeni oči. Na posljetku je odlučila ne upuštati se u dugoročne veze zbog straha od mogućih osjećaja koje one mogu donijeti. Marko je bio muškarac koji bi dao sve kako bi udovoljio djevojci i strahovala sam jedino da u cijeloj toj priči na kraju i jedno i drugo ne ispadnu još više povrijeđeni. 

S ciljem da se opustim zadnji vikend prije početka školske godine obukla sam lepršavi svileni kombinezon u svijetlo ružičastoj boji i jednostavne crne sandale na petu. Naše spremanje odužilo se i više nego li smo mislile.

Oko pola deset začulo se kucanje na vratima. Mogla su se čuti dva muška glasa kako razgovaraju, no nije se moglo razaznati što pričaju. Prije nego li sam uspjela otvoriti vrata, Aleksandra me povukla natrag u sobu.

"Dopusti da ti dam jedan savjet. Znaš koliko mi značiš i dok te gledam s Lucijanom vidim da to nije ono što ti želiš. Probaj se opustiti danas, makar na jednu večer. Nath je zaista drag i vjeruj mi svidjet će ti se." Rekla je i lagano mi namignula, a onda je otvorila vrata i započela razgovor s dečkima.

Na brzinu sam uzela torbicu s kreveta i krenula za njima. Aleksandra i Marko su zagrljeni krenuli prvi. Nath, kojega sam poznavala samo po imenu, pružio mi je ruku te smo krenuli za njima. Dok sam se pozdravila s roditeljima, oni su se već smjestili u Markov automobil, a meni nije preostalo ništa drugo nego da sjednem pored Nath-a.

Posrećilo nam se da smo našli prazan stol odmah u prvom klubu u koji smo zašli. Ovoga puta sam pogledom natjerala svoju prijateljicu da sjedne pokraj mene.

Iako to nevoljko priznajem kao da sam osjetila leptiriće u trbuhu svaki put kada bi se Nath-ov i moj pogled spojio. Takvo što s Lucijanom nikada nisam osjećala. Ubrzo nakon što smo sjeli do nas je došao konobar te smo naručili piće.

Muzika je bila glasna, a atmosfera u klubu bila je zaista dobra. Mnogo mladih došlo se opustiti još zadnji vikend praznika. Između nas četvero tekao je ugodan razgovor i mnogo smijeha. U jednom trenu Marko je odlučio Aleksandru pozvati na ples. Nath je to iskoristi kako bi sjeo bliže meni.

Pohvalilo je izbor moje kombinacije za večeras, a ja sam mu uzvratila istom mjerom. Jedna stvar vodila je drugoj i u tili čas našla sam se s njegovim usnama na mojim. Prijala mi je njegova pažnja toliko da mi nije smetalo to što su se moj brat i Aleksandra vratili. Iako me pogledao ispod oka nije ništa prokomentirao jer je već dovoljno bio zauzet pijanom Aleksandrom.

Poslije još nekoliko rundi napustile smo dečke i nas dvije smo se zaputile na podij. Ludovale smo, no osjećaj je bio tako dobar. Kada sam pogledala k stolu, Nath je gledao pravo u mene iako mu je moj brat pokušavao nešto ozbiljno objasniti. Nastala je žalost kada je konobar obznanio da je pola četiri i da se klub zatvara.

Od plesa i pića na putu kući sam zaspala. Sjećam se jedino Nath-a koji me iznio iz auta i smjestio u mekani krevet.

Narednoga dana, mamurluk me uhvatio odmah po buđenju. Dan sam odlučila provesti u malenoj knjižnici u prizemlju. Majka je očito shvatila da je sinoć bilo burno jer mi je donijela šalicu toplog čaja i aspirin.

"Mama, zaboravila sam ti zahvaliti što si se brinula za moju sobu dok me nije bilo." Toplo sam joj se nasmiješila. Tiho je zahvalila i napustila sobu ostavljajući me da se oporavim od sinoćnjeg izlaska.

Nath i njegove usne cijeli dan su mi se motale po glavi, te sam se u jednom trenu našla u smišljanju izgovora samo kako bih ga otišla posjetiti. Protresla sam glavom u nadi da ću se riješiti tih misli, no to nije baš bilo od koristi. No u jedno sam bila sigurna, a to je da odnos s Lucijanom moram što prije riješiti. Situacija sa Nathom samo je potvrdila moje sumnje da osjećaji s Lucijanom više nisu pravi. A tko zna, možda se iz sinoćnjeg poljupca izrodi i nešto više. 

Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva