Lijeno sam otvorila oči. Isprva dezorijentirana, ubrzo sam se prisjetila što se dogodilo prije nesvjestice. Primijetila sam kako sam smještena na zadnje sjedište. S dozom straha pokušala sam pomaknuti noge odahnuvši kada sam shvatila da je s njima ponovno se uredu. Ozlijede koje sam zadobila pri padu zacijelile su, a bijela bluza koju sam nosila bila je promijenjena u sivu mušku košulju.
Podigla sam se u sjedeći položaj. Eric me pogledao kroz unutrašnji retrovizor, no nije ništa rekao. Bilo je očigledno da je ljut na mene zbog mojih postupaka. Pred nama se stvorila kolona od desetak automobila. Iskoristivši to što smo stajali, oprezno sam se povukla sa stražnjeg sjedala na suvozač-evo. Nisam bila sigurna što mu reći, trebam li mu se ispričati što sam samo htjela malo vremena da razmislim o svemu. Svako moj način za pridobiti to vrijeme nije bio najefikasniji.
"Žao mi je." Glas mi je bio izuzetno hrapav i dubok i nakon nekoliko nakašljavanja. Pokušala sam uspostaviti razgovor s njime. Nisam imala namjeru zavaditi se s jedinom osobom koja mi trenutno može rasvijetliti cijelu situaciju vezanu uz moju obitelj
"Trebala si mi reći da ti je sve prebrzo. Nisi morala ugrožavati svoj život." nije me gledao u oči dok je govorio. Nisam bila sigurna kako dalje postupiti pa sam samo šutjela. Nisam bila sigurna niti koliko dugo sam bila u nesvjestici kao ni lokaciju gdje se trenutno nalazimo.
Kolona se pomaknula, a mi smo došli na red na graničnom prijelazu. Tek tada mi je kroz glavu prostrujalo da nemam nikakve dokumente kod sebe. Zabrinutim izrazom lica pogledala sam u Erica koji je ležerno predao dvije putovnice djelatniku. Glavom mi je prošla misao da potražim pomoć, da počnem vikati da sam oteta. No na taj način ugrozila bih ne samo svoj nego i živote djelatnika ovdje, a tko zna da li bih ikada saznala cijelu istinu o mojoj obitelji. Zato sam odlučila šutjeti.
"Gospodin i gospođa Jacobsson?" upitao je djelatnik na što je Eric samo klimnuo glavom, a ja sam mu uzvratila topli osmijeh iako nisam znala što se točno događa.
"Dobro došli u Rumunjsku. Ugodan boravak." rekao je i vratio nam putovnice. S još većom zbunjenosti na licu pogledala sam u Erica kojemu je situacija bila smiješna. Iako mi nije bilo jasno zašto se nalazimo u Rumunjskoj, a trebali smo putovati na istok Bugarske u Varnu, ipak mi je jedna informacija više zapela u uhu.
"Neću ti držati prodike zbog krivotvorenja moje putovnice, samo mi nemoj reći da je to tvoje prezime i da se vodim kao tvoja supruga." rekla sam ljutito. Eric je samo slegnuo ramenima praveći se nevinu cijeloj situaciji. Što duže poznam ovog muškarca to mi sve više ide na živce njegova bahatost. Nedopustivo je što si sve dopušta.
"Hoćeš li mi barem onda otkriti kamo idemo?" upitala sam ga očajno. Nije mi se svidjelo to što ne želi razgovarati sa mnom.
"Švedska. U Bukureštu će nas čekati privatni avion. U zadnji tren je došlo do promjene planova. Ipak se nećeš morati još upoznati sa svojim roditeljima tako da ti je cijela ona situacija od prije par sati bila potpuno ne potrebna." nastavio je gledati u cestu dok mi je govorio.
"Saznalo se kako se vračaš kući, a vukodlaci su to iskoristili kao priliku za ponovni napad. U Varni trenutno nisi sigurna. Na putu za Švedsku ću ti ispričati s čime se tvoja obitelj morala nositi svih ovih godina, možda ćeš tada imati više razumijevanja za njih." nastavio je iako me i dalje nije gledao. Njegovu hladnoću mogla sam shvatiti samo kao ljutnju prema meni što sam se iz očaja pokušala maknuti od svega na jedini način kojega sam tada imala.
Gledala sam u njegove usne dok je izgovarao riječi. Djelovale su mi tako primamljive, gotovo sam ga htjela poljubiti. Njegove oči na tren su se susrele s mojima. Usne su mi se razdvojile željene dodirnuti njegove. Zubima sam povukla donju usnicu zaustavivši se naumu da pohotno krenem na njega. Samo pogledom na njega cijelo tijelo mi je iskrilo željno njegovog dodira. Što sam duže gledala u njega to sam postajala sve vlažnija i vlažnija.
"To što trenutno osjećaš prema meni, ta seksualna privlačnost, djelovanje je moje krvi. Bio sam prisiljen dati ti ju kako bi se oporavila od pada. Djelovanje može potrajati do 12 sati tako da vjerujem da ćemo imati zanimljiv let." rekao je s podsmijehom. Meni situacija nije bila duhovita, upravo suprotno. Sama njegova pojava me izluđivala i u mojoj glavi smišljala najvatrenije scenarije.
"Zašto idemo baš u Švedsku?" upitala sam ga te pokušala smiriti misli promjenom teme, no uzalud. Pokušala sam misliti o bilo čemu drugome samo ne o njemu kojeg kao da je sami Apolon klesao. Zapitala sam se dali mu je Apolon i alatku klesao i sama sebe mentalno prekorila zbog tih misli.
"Švedska je moja domovina, tamo se nalazi kuća koju sam naslijedio od svojih roditelja. Tamo je trenutačno najsigurnije. Smjestit ćemo se i čekati da nas obavijeste kada se situacija smiri."
Sama pomisao da ćemo nas dvoje biti sami na tko zna koliko dugo vremena bila mi je dovoljna da shvatim da će to biti jedna uzbudljiva avantura. Jedino čemu sam se trenutno nadala je da će djelovanje njegove krvi ubrzo oslabiti. S ovakvim mislima opasna sa sama po sebe i definitivno mi nije u planu uskoro oživjeti sve scenarije koje moj um trenutno stvara. Eric je opasan i trebala bih ga se bojati, a ne ga željeti povaliti što prije je moguće.
"Budi bez brige, bit će nam veoma zanimljivo zajedno." prokomentirao je i nastavio gledati ravno pred sebe sa smiješkom u kutu usana.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
ВЫ ЧИТАЕТЕ
U rukama opasnosti
Про вампиров''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
