U rukama opasnosti

Poglavlje dvanaesto

Nakon cijelog i veoma kaotičnog dana došlo je i tih 9 sati, vrijeme kada me Nath trebao pokupiti. Već neko vrijeme sam bila spremljena i vjerno ga čekala u pokraj prozora u sobi. Vožnja motorom i visoke pete nikako nisu odgovarale zajedno pa sam ležerno obukla crne hlače i čizmice preko koljena. Monotonost crnih hlača i bijele košulje koju sam obukla na to razigrala sam crnom kožnom jaknom sa zakovicama. Bijela košulja bila je lagano providna, dovoljno kako bi se vidio crveni čipkasti grudnjak kroz nju.

Začuvši zvono na vratima još jednom sam se pogledala u ogledalo i potrčala dolje kako bih mu otvorila vrata. Očito je da sam zakasnila jer je moj otac već ljubazno pozdravljao Nath-a i puštao ga u kuću. Družeći se s Markom već dvije godine, Nath je postao dobar prijatelj naše obitelji koji bi sam ulazio u kuću i pozdravljao sve kao da je njegova. Otac je pretpostavljao da je došao u posjet Marku pa se nije pretjerano trudio kod gostoprimstva.

"Hej." rekao je prilazeći mi i poljubivši me. Iznenađena poljupcem brzo sam skrenula pogled na oca koji se zacrvenio i počeo povlačiti u kuhinju od neugodnosti viđenim. Nitko osim Alexandre i Marka nije znao da smo nastavili s našom avanturom, a pogotovo ne moji roditelji. Otac se nije zamarao držanjem prodika o sigurnoj vožnji ili o vremenu kada se trebam vratiti kući te nam je dao prostora da u miru izađemo iz kuće.

"Spremna za pokret?" upitao me dok smo ruku pod ruku izlazili iz kuće. Kratko sam kimnula i blago se nasmiješila potvrdno mu odgovorivši. Nath je ležerno sjeo na motor i očito očekivao da ću ga pratiti, no kada ja to nisam okrenuo se da vidi u čemu je problem.

"Kacige? Sigurnost na prvom mjestu? Poznaješ li nešto poput toga?" upitala sam ga sa smiješkom na licu želeći ga malo provocirati. Nisu mi bile bitne kacige, no izraz na njegovom licu bio je neprocjenjiv. Lice mu je poprimilo dozu razočaranja, no i ljutnje koja je stigla uz nju. Lupila sam ga po ramenu i prokomentirala da se samo šalim. Ubrzo sam se smjestila na motor te smo krenuli s prilaza.

Iz nekog čudnog razloga okrenula sam glavu i pogledala prema kući. Otac i majka stajali su na kuhinjskom prozoru i pomno nas promatrali. Marko je stajao na katu i mahnuo nam sa širokim osmijehom. Pokazao mi je palcem prema gore i natjerao me da se nasmijem. Kratko sam podigla ruku pozdravljajući ga, no ujedno i roditelje prije nego li smo im izišli iz vida. 

Nisam ispitivala Natha kuda idemo prosto jer volim iznenađenja. Vjerovala sam da ima nešto dobro na pameti i to mi je bilo dovoljno da se smjestim na sjedalu i uživam u vožnji koju mi je priuštio. Nakon nekoliko minuta skrenuo je van grada i spustio se na jednu od glavnih cesti. Nismo se niti na njoj vozili dugo jer smo već za par trenutaka skrenuli na šumski puteljak. Šuma oko nas je bila gusta, a zrak je bio iznenađujuće čist i osvježavajući. Još veće iznenađenje bila su mi svijetla koja sam uočila u daljini. Nisu bila jaka, svega dva, no povećavala su se kako smo im se približavali i pojačavala moju sumnju da se vozimo prema kakvoj kolibi u šumi.

Moje sumnje su se uskoro pokazale točnim kada je kuća iznikla ispred nas, a Nath se zaustavio točno ispred. Sišao je s motora te pomogao i meni da siđem. Ogledala sam se oko sebe kako bih shvatila gdje se nalazim no uzalud. Malenu kolibicu na svega dva kata okruživalo je drveće, a u pozadini kao da sam mogla čuti rijeku da žubori. Mjesto mi nije bilo niti malo poznato. Uzevši u obzir da smo cure i ja obožavale ovakva mjesta bilo mi je zbilja teško shvatiti kako ga do sada nismo otkrile.

"Zašto si me doveo ovdje? Što je to?" upitala sam ga kada sam mu ponovno posvetila pažnju. Osobno ga nisam poznavala dugo, znala sam samo da mu Marko vjeruje. Usprkos tome unutarnji glas me upozoravao da njegove namjere možda i nisu u potpunosti čiste. Jednim dubokim udahom uspjela sam prigušiti glasove u mojoj glavi.

"Želio sam da upoznaš par mojih prijatelja iz srednje. Ovo ti je naš muški brlog, znaš ono piva i utakmice." Da i zgodne žene dodala sam si u glavi dok je on nastavio nabrajati što sve rade u ovoj kolibi.