PRE

4.2K 105 4
                                    

"Da, mama, razumio sam to.." čujem neki glas u daljini koji me budi. "Ne mogu da govorim glasnije, probudiću Lucasa." čekaj, možda i nije tako dalek.

"Leo?" otvaram oči i prvo što vidim je on, sa laptopom u rukama, stoji na drugom kraju sobe.

"Leo?" ovo sad govori neki drugi ženski glas iz laptopa. ŽENSKI???!

"Uh, mama.." počešao se po potiljku. Uh, dobro je. Već sam bila spremna da naskočim na njega i udavim ga. "Nisam sam, rekao sam ti." ČEKAJ, MAMA?!?!? Automatski sam se razbudila i zbacila jorgan sa sebe.

"Da, shvatila sam. Pozdravi prijateljicu" rekla je i lupila sam se šakom po čelu.

"Ehm, pozdravlja i ona tebe." popreko ga gledam i on se blago smije.

"Kada misliš da nam dođeš u posetu?" izraz lica mu se malo mijenja.

"Čim nađem bar malo slobodnog vremena, obećavam."
govori joj i ja se udobnije namještam u želji da pokušam da opet zaspim jer je tek 9:00. A sutra počinju obaveze na fakultetu.

"Molim te, povedi Lucasa. Voljela bih da opet vidim Christinu." opet kolačim oči. "Tako draga djevojka." čujem uzdah.

"Zapravo, mislim da ne bi imala ništa protiv da upoznaš i Allie?" sada ustajem iz kreveta jednim pokretom tj skokom kao poludela i mahnito mašem rukama, da opozove to a njemu se smješka brk. Tada shvatam da na sebi imam samo gaćice.

"Allie?" njen glas se sada ozario. Ne zvuči kao stara žena.

"Alexis, mama. Moja djevojka."

"Oh" uzdah. čvrsto sklapam oči u iškekivanju. "Radujem se tome, sine." najradije bih skočila sa mosta sada. Prekinuli su poziv za minut, dva. Kako će da bude mrtav sada.

"Ljuba-"

"Jesi li normalan?" smireno(za početak) sam rekla.

"Nemoj odmah da histerišeš." Nasmijao se i skinuo majicu, pa dohvatio neku teget. Opet teget. Odmah sam smislila na koji ću mu je način skinuti kasnije. Okej, bolesna sam. "Oni su stvarno fini. Okej, kapiram, ne veruješ baš zbog svega onoga što je bilo ali to je stvarno duga priča.. Ne želim sada o tome. Dobri su ljudi, vjeruj mi. Opušteni su i znam da će sve biti okej." Malo me je umirio ali opet..

"Ne želim to sada." Iskreno sam rekla. Jebote, dva dana smo u vezi i sada treba da upoznajem njegove? Ne treba mi to.

"Razumem. Ne tjeram te ni na šta, samo želim da znaš da ako dođe do toga." Prihvatiću ovakvu situaciju za sada.

"Šta želiš da radimo?" Ustala sam i potražila nešto da obučem. Prvo sam uzela Calvin Klein veš i sportski grudnjak, obukla to i posegla za nekim malo iscepanim farmerkama i jednostavnoj crnoj rolci.

"Ne znam." Slegao je ramenima. "Da odemo na doručak, za početak? Sigurno si gladna."

Ljubav si." Sagela sam se i poljubila ga na blic. Naravno da je produžio poljubac. Sjetila sam se Christine i njene potencijalne trudnoće. Ne znam zašto imam čudan osjećaj u vezi toga.

"Leo." Možda da mu kažem? Mislim, bolje da se ne iznenadi. Okrenuo se ka meni i podigao obrve, u smislu da očekuje pitanje. "Chris je možda trudna."

"Šta?" Prošaputao je. Bolje da ne opisujem koliko mu lice šokirano izgleda sada.

"Čuo si."

"Je l' ne zajebavaš? "

"Da, zajebavam te za nešto tako ozbiljno." Prevrnula sam očima.

"Zna li Lucas za to? "

"Nisam rekla sigurno, nego da je možda trudna."

Cimeri (završena)Where stories live. Discover now