PRE.

2.7K 90 0
                                    

16.

_____

"Konačno se vratila moja mala odmetnuta sestrica!" James me je dočekao na aerodromu raširenih ruku i ugušio me je u tom zagrljaju. Govori "mala", a starija sam tri godine. Nema veze.

" Bože, koliko si mi nedostajao", mrmljam mu u zagrljaju svesna da me verovatno pola nije razumeo. Grli me još par sekundi i poljubi u teme kose, pa se odvoji da me odmjeri.

"Vidi ti nju", iznenađeno kaže. " Udebljala si se, za divno čudo." Zadovoljan se smije. Mršavica cio život, šta reći.

"Da, ovaj, prilično me paze tamo."

"Ti mora da si Leo, zet." Pruža ruku Leu i znam da ga možda malo prejako stišće. Kapiram poentu ali ne vidim kakvog bi to efekta imalo kao zastrašivanje- James je prilično krupan, ali ni blizu Leovim ogromnim mišićima.

"Da, huh", nespretno kaže.

" Kako ste putovali?" Pita kao sav fin. Kao, znate. "Daj, ponijeću ti to." Pođe da zgrabi kofer ali Leo ga preduhitri.

"Nema veze, ja ću."

"Ooookej" Sleže ramenima. "Ti nemaš svoj kofer?" Upita jer vidi samo moj.

"Spakovao sam par trenerki, majica, dukseva i gaća u neki Lexin omanji neseser." Kaže i saosećajno mu se James nasmije. "Ona kaže da je jedan od manjih ali ne vidim kako. I mrtvački sanduk je manji od njega."

"Ne laži", govorim mu i širim oči. " Jedva sam te ubedila da ne nosiš nekakve tvoje kreme, umalo i tebi da zafali neseser za kozmetiku." Malo mi se izbeljio.

"Kako je trpiš?" James ga je pitao kao da se sprda. Jer se i sprda, nadam se. Ne bih baš vlljelanda se ukrote protiv mene. I da Leo pita bilo šta vezano za mog oca.

"Podnosim je nekako", kao sav izmučen je rekao.

"James, na čijoj si ti strani? A ti, znaš li da ćemo se vratiti nazad gde nema ko da te brani od mene?" Pitala sam ih obojicu.

"Pa i tamo je bezbedniji nego ovdje", James je tijo promrmljao ali smo ga čuli. Leo me je brzo pogledao i uplašeno raširio oči. Odlučila sam da ga iskuliram.

" James, gdje ti je auto?"

"Odmah tu. Uzeću neki sendvič i idemo."

U putu, za divno čudo, James nije mnogo spuštao Lea, i trebali su mi sati u avionu da objasnim Leu da ne bi trebao da mu odgovara i spušta i on njega jer će biti samo gore. Mislim, nije da mi je svejedno ali opet... Leo i ja ćemo prekinuti jednog dana i tada me neće zanimati ova zbrka ali eto, ne želim neprijatnosti. Molila sam Boga cijelim putem da ništa ne pita više u vezi cijele moje porodice, posebno babe i djeda sa očeve strane, ali kapiram da mu to neće baš nešto posebno padati na pamet i više će brinuti o tome kako da sačuva živu glavu od Jamesa.

"Svratićemo u prodavnicu, James. Zaustavi se tu", rekla sam mu kada sam ugledala veliki market preko puta naše zgrade.

" Što?" Naravno da se nije zaustavio.

"Hoću da kupim neke potrepštine, stani" Opet sam rekla i naravno, opet me je iskulirao.

"Znam da hoćeš da kupiš namirnice, ali ne brini, već sam se za to pobrinuo, glupačice." Prevrnula sam očima. Posle ću svratiti da Leu kupim musli jer to doručkuje, a čisto sumnjam da to ima u stanu.

Kada sam ugledala mamu, shvatila sam da sam je poželjela više nego što sam mislila. Bilo je divno osjetiti njen miris opet i biti u njenom zagrljaju.

"Gospođo Saro", Leo joj je pružio ruku kada je bila sposobna da me pusti.

" Oh, samo Sara za tebe, dušice" Pomazila ga je po obrazu. Mama je visoka i plava sam nju (ne znam zašto sam ja ostala malena i mršava, ali na nju sigurno ne jer je mama bomba. Bukvalno)

Cimeri (završena)Where stories live. Discover now