34.

1.7K 68 4
                                    

Stojim na balkonu svoje terase u prelepoj, svilenoj bebi roze haljini koja mi pada do članaka nogu. Obula sam divne zlatne otvorene štikle, kosu sam pustila da mi pada i prekriva dve trećine leđa i blago sam našminkana. Pušim i gledan ga dole, obučenog verovatno prvi put u crno. Jezivo dobro izgleda.

U svojoj ruci držim bombonjeru koju mi je dala Chris. A ovako nevino izgledajući, i još posmatrajući njega, izgledam kao da idem da se predam bogu ljubavi.

Dobro, Leo više izgleda kao Had, Bog podzemnog sveta nego Amor, ali bog je bog.

Slavimo. Ovo je poslednja noć ovde pre mog odlaska u Miami. Gde sam otvorila svoj novi klub. Iznajmila sam salu u Sydneyu gde će biti svi moji dragi ljudi. I on. To me posebno raduje. Gledam ga kako čeka Chris i Lucasa da dođu od dadilje gde su ostavili Lanu, pa da pođemo. Nije me još video. Odlučim da siđem dole. Parališe me njegov pogled divljenja koji se zaustavlja na meni i odmerava me, ali ipak ostajem na nogama i srećom pa mi kolena nisu zaklecala.

"Izgledaš... divno. čarobno." stidljivo sam se nasmejala i zaturila pramen kose iza uha. Smeška se.

"Hvala ti.." uspevam da promrmljam. Lepo sam našminkana, obučena, vazduh je lep a on stoji pored mene vidno očaran mojim izgledom. I ja ništa manje njegovim.

"Uspela si." ponosno kaže. "Mnogo sam ponosan na tebe. Izgradila si carstvo za tako mali vremena. To ne može bilo ko." zagledam mu se u oči gde se oslikava moj lik.

"Imala sam sreće." slegla sam ramenima.

"Opet ta lažna skromnost." popreko me pogleda. "Nije ružno reći Da, uspela sam."

"Pa uspela sam. Ali puka sreća." odmahnuo je glavom, navikao na moju tvrdoglavost.

"Mogu li da plešem večeras sa tobom?" Pita i uverim se da će se desiti ono što sam želela. Znam da neće moći da me odoli. Ona je predaleko, emocije su mu se probudile, vidim mu požudu u očima...Vidim mu želju.

"Naravno da možeš." nasmejem se, i u tom trenurku naiđe talas vetra koji mi njegovom miris širi i uvlačim ga duboko u sebe. Moja ekstaza, na kratko.

"Tome sam se nadao." slatko kaže.

"Jesi li?"

"Jesam. Ne veruješ mi?" izazovno pita.

"Nisam ni sumnjala. Ali", kažem i osmotrim ga opet. "Nisam se nadala da ćeš to priznati."

"Allie." upozoravajuće kaže. "Neko bi pomislio da ti ne udeljujem stalno komplimente." prevrnula sam očima i prošla pored njega, podigavši haljinu.

"Neko bi pomislio da nisam osoba koja te poznaje najbolje. Ulazi u kola." pogledao me je sa smeškom na faci i seo na vozačevo sedište. Pogledao je na sat a ja sam dodala još parfema.

"Poranićemo."

"Sačekajmo onda ovde malo." bacila sam pogled po unutrašnjosti kola. Presvučena bordo koža. Osveživač za vazduh. Prelazila sam očima i nisam mogla ništa drugo, zanimljivo da nađem. CD. Aha.

"Mogu li da uključim muziku?" samo je nemo klimnuo i ja sam stavila taj CD, bez ikakve slike i natpisa. Samo je na njemu pisalo 7. Verovatno ih je poređao po rednim brojevima. Ubacila sam ga i čekala da vidim koja će se pjesma začuti.

Hey girl, I know this shit might sound crazy
Before you get in bed, throw on those heels

Jebote.

Hey girl, now I know why you waited
Had to be sure that I was worth the thrill
Ladies come and go but you got something different
Had me so addicted from the start
And I'd never known all this loving I'd be missing
If I didn't work my way into your heart

Čvrsto sam stisnula oči. Film mi se polako vraća. On ne voli Derula. A ja znam gde je ovo čuo.

You give me vertigo, vertigo
The bed, the floor, the kitchen
Don't really matter long as I get
Vertigo, vertigo
I'm tucked, all bottled inside
You're a bad baby, you're making me sweat
Tell me that it's cool that I'm stuck on you
Like your birthday suit
You give me vertigo, that vertigo

Oči mi se pune suzama. Okrećem glavu na stranu i nečujni smeh izlazi iz mene. Ne znam zašto se smejem, trebalo bi da bude obrnuto. Setih se jednog citata iz knjige od Ju Nesbea, Sneško. Glasi ovako:

"A zašto vi pijete, inspektore?"

-zbog uzvraćene ljubavi.

Baš to. Rečenica koja nas dvoje opisuje. Da je ravnodušan ili da sam ja lakše bi bilo; srce jednog od nas bi se povuklo i verovatno bi te emocije samo bile ubačene u fioku nedovršenih priča. A ovako... Znam da postoji nekakav kraj za nas. Ali kakav je, to ćemo tek otkriti.

"Vidim da si se setila." njegov glas me tera da se okrenem ka njemu i zagledam mu se u oči.

"A kad sam to zaboravljala?" tiho kažem, nesvesna koliko tužno zvučim. Od suza pogled mi je mutan, vidim samo beličastu mrlju. Hvata me za ruku. Ne sklanjam je od njega već ga jače stiskam, svim silama se trudeći da mi suze ne nađu put da pobegnu. Kaže mi "dođi", i to dođi je tako zazvučalo kao molitva tako ra se bez razmišljanja okrećem i pružam ruke ka njemu. Prihvata me i pritiska jače uz sebe, i kad mu spustam glavu na rame suze potiču, iako znam da zna da plačem, drago mi je što me ne gleda tako uplakanu. Grli me i mazi po leđima, uz poljupce svuda po obrazima i kosi.

"Oprosti mi. Oprosti mi, molim te..."

"Zbog čega?" uspevam nekako da ga pitam.

"Nisam znao da će biti ovoliko teško. Ja... slab sam na tebe. Ne mogu protiv toga, Allie. Ti si moja slaba tačka. Šta god da ti se dešava ne mogu da ostanem ravnodušan. Tako si me povrijedila kad sam htio da ti se vratim, sve ono što si mi rekla tad, tojest, što nisi. Tvoja hladnokrvnost...Znao sam da me voliš, ali porazilo me je tvoje potpuno vladanje sobom dok ja nisam znao gde udaran zbog tvog postojanja. Tako sam bio sjeban, a ti si mi rekla da hoćeš drugog." priča i vraćam film u glavi. Da, tu sam ostala nedorečena
To je taj čuveni momenat kad sam mu to uradila, prije dvije godine, godinu dana od sloma naše veze. Ljuta jer me je ostavio, jer mu nisam na prvom mestu ma koliko god to sebično bilo... Jebiga.

"Biće sve okej." rekla sam neuverljivo.

"Uradiću ono što je ispravno, Allie. Moram da se vratim tamo. Mnogo me toga čeka." reči su mi parale srce, ali ne znam ni sama kako sam rekla 'Razumem'. "Hajde. Obriši suze sa te slatke face. Moramo da idemo." Upalio je kola i ćutke smo se vozili. Kada se okrenuo da otvori vrata pošto smo stigli, tiho sam se, sama za sebe nasmijala.

Sumnjala sam da ću ovo moći da odglumim. Ali jesam.

Izvini Leo.

________________________________________

Mnogo je kratko, ali sve je ovo uvod u jednu popriličnu ravrzlamu ;)

Mindfuck u sledecem dijelu, sorry not sorry


Cimeri (završena)Where stories live. Discover now