Slučajno | ✓

Plaža

Ujutro smo se probudile u podne i ona je otišla kući...

Nisam doručkovala nego sam odmah pojela ručak. Danas je lijepo vrijeme mogla bih otići na plažu. Da mogla bih, ali nemam auto.
"Bako mislila sam otići do plaže, ali nemam auto."
"Dobro, možeš uzeti moj auto."
"Hvala." Zagrlila aam ju i krenula se spremat.

Obukla sam crni kupaći i kratke crne rebe i bijelu majicu. Jer moj je odmar u tri boje. Zapravo nije u bojama nego u tonovima. Crna, bijela i siva. Ali kako god.

Uzela sam torbu i unutra stavila crni ručnik, mobitel i kremu za sunčanje. Pozdravila sam baku i uzela ključeve.

Baka ima rozi auto pa mi se pomalo gadi, ali preživjet ću, možda. Otključala sam auto i sjela za vozačevo sjedalo. Vozila sam do neke plaže. Ne pitajte kako se zove jer ni sama ne znam.

Parkirala sam auto i zaključala ga. Pogledala sam oko sebe i pogodite koga vidim na ležaljci. Pored njegove ležaljke ima još jedna. Perfeckt.

Došla sam do ležaljke i legla na nju.
"Baš je lijepo vrijeme, jel da?" Malo se pomaknuo, ali nije ništa rekao.
"Oh oprostite, jesam li vas probudila?" Opet ništa nije rekao. Uzela sam kremu za sunčanje iz torbe.
"Nisam? Dobro. Možete mi namazati leđa?" Rekla sam pokazujući mu kremu za sunčanje. Ovog puta se nasmiješio.
"Kako si znala da sam ja?" Pitao me.
"Šešir." Odgovorila sam jednostavno.
"Kad smo kod toga smrdi po ribi."
"Ne, prilično sam sigurna da si to ti." Nasmijali smo se.
"Zašto nisi doma?" Upitala sam.
"Ne mogu se vratiti."
"Zašto?"
"Nebi ti to razumijela."
"Sigurna da ću razumijeti." Zar je toliko loše da ne može ući u vlastitu kuću?
"Dobro, onda. Barem 7 paparazza je parkiralo svoje kombije ispred moje kuće."
"Auu. To je, to je problem."
"Nije." Rekla sam prije nego što on uspije nešto reći.
"Vidiš. Rekao sam ti da nebi razumijela." Neko smo vrijeme šutijeli pa je on progovorio.
"Što ti voziš?"
"Oh nebi ti se svidio. Dobro je očuvan, sa originalnom bojom i kupljen je 1987."
"Mogu li ga posuditi?"
"Možeš, ali mi moraš dati ključeve svog auta."
"Zašto?" Da ga pojedem. Što misliš zašto?
"Pa ako ćeš uzeti moj auto ne možeš me ostaviti bez prijevoza. Ne brini neću ga pojest."
"Dobro. Ali ona ima..." Išla sam uzeti ključeve, ali je izmaknuo ruku.
"Ona ima 335 konja i ja volim Kristinu."
"Kristinu? Ti svojim autima daješ imena?" Kimnuo je glavom. I meni govore da sam luda.
"Dobro." Uzela sam ključeve. A on je zagrizao usnicu. Zakolutam očima. Došli smo na parkiralište.
"Je li ovaj?"
"Ne."
"A ovaj?" Majke ti je dosadan.
"Martinus upoznaj Petuniju." Pokazala sam rukom na rozi auto.
"Rozi auto?" Ne Martinus naranđast je. Ipak bilo bi bolje da je naranđast.
"No, vrati je prije mraka." Odjednom je došao crni kombi i iz njega su izašli paparazzi. O ne. Martinus je čučnuo iza mog auta i ja sam učinila isto.

Nekako sam došla do vozačevih vrata i sjela sam na sjedalo. A Martinus je sjeo na suvozačevo sjedalo.

"De, ajmo se zamijeniti." Rekao je.
"Zašto?"
"Mogla bi me otet."
"A zašto bi to napravila." On je samo zakolutao očima. I krenuli smo. Ovo je drugi put da se nalazim u autu s njim.
"Evo našao sam šal." I bacio je šal meni u lice.
"Martinus!" Počeo se smijat.
"Neće biti smiješno kad se sudarimo!"
"Znam. Evo pomoći ću ti." Uzeo je šal iz mog krila i naptavio je da izgledam kao muslimanka. I nježno mi je maknuo pramen koji mi je slučajno ispao na oči. Ne znam zašto, ali godio mi je njegov dodir na mojoj koži. Makar bio na sekund.
"A kamo idemo?"
"Pa što si vidjela od kako si došla ovdje?" Kako on zna da nisam od davdje? Ovo je pomalo jezivo. Primjetio je moj iznanađeno - prestavljen pogled.
"Instagram."
"Molim?"
"Pretražio sam te na Instagramu, a i ne pričaš norveški."
"Aha, oke. Otkud ti znaš da ja ne pričam norveški?"
"Ako pričaš norveški ajde reci mi nešto."
"Hei, jeg heter Lea. Jeg liker å spille gitar og dans." (Hej, zovem se Lea. Volim svirati gitaru i plesati.)
"Eto vidiš da govorim norveški." Nasmijao se na to.
"Od dakle si?"
"A zašto bi ti rekla?" Zašutjeli smo na nekoliko trenutaka.
"Hrvatska."
"Hmmm?"
"Iz Hrvatske sam."
"Aha, oke."
"Onda što si vidjela od kako si došla iz Hrvatske?"
"Park." Nasmijali smo se na moju rečenicu.
"Onda ću biti tvoj vodić."
"Aha, prekrasno."
"Hej neki bi učinili sve da budu na tvojem mjestu."
"Aha znam, ali ja nisam ti neki. Ja sam ti posebna, znaš?"
"Baš jesi." Jel to bio srkazam ili? Ne znam, što god bilo nasmiješila sam se.
"Pa gdje ćemo vodiću?" Rekla sam naglašavajući zadnju riječ.
"To je iznenađenje."
"E da, da ti kažem još nešto o sebi."
"A to je?"
"Ja mrzim iznenađenja. A i moraš mi reći put." Sad ćete me pitat zašto? Nije da ih ne mogu dočekat i nije da me znatiželja ubija. Vezano je uz moju duboku prošlost.
"Oke. Ovo ćeš morat pretrpit." Aj bar nije pitao zašto. To je bar nešto.
"Molim te, Martinus samo mi reci gdje idemo. Molim te."
"Dobro. Idemo na meni posebno mjesto, još nikoga nisam odveo tamo. Čak ni Marcusa."
"Hvala ti. Zašto onda mene vodiš tamo?" Pogledala sam u njega nakratko i onda ponovo prebacila pogled na cestu.
"E to ćeš morat sama saznat." Sad sam znatiželjna. Zašto mene? Imam li nešto posebno? Jesmo li se možda poznavali u prošlosti samo se ja ne sijećam? Što ako se zaljubio u mene? Ma nije. Ili možda. Ma nije pričam gluposti.

Protresem lagano glavom da se misli maknu iz glave.

I taman je bilo lijepo kad odjednom od nikud se pojavi onaj isti crni kombi.

"O ne." Rekao je. Spustili smo glave dole da nam se ne vide lica. Izvukao je kartu i počeo tražit.
"Oke sad skreni lijevo." Skrenula sam lijevo. Sreća nisu nas vidjeli.
"I trebamo se voziti otprilike 20 minuta i bit ćemo na glavnoj cesti." Rekao je, a ja sam kimnula.

Prošlo je više od 20 minuta i mi nismo došli na glavnu cestu. Gdje smo? Ovo izgleda kao Texas. Znate jako malo biljaka koje su isušene, nema drveća i vruće kao u paklu? Da, tu se nalazimo.

"Ovo više nije ni cesta, nego požarni put." Rekla sam.
"Oprosti, oke? Ovu kartu se ne može pročitat." Ahaaaa karta se ne može pročitat. Zašto su je onda napravili? Nije valjda da se koristi kao čaša.
"Amo se zamijeniti i nadati se da ja mogu pročitati kartu." Parkirala sam auto te sam izašla iz auta i naslonila se na jedno stablo koje je bilo kraj nas. Ujedno i jedino stablo ovdje. Martinus je sjeo na vozačevo sjedalo. A na licu mu se moglo pročitat ako ne sjedneš u auto doslovno ću otić bez tebe.

"Lea?"
"Hmmm?"
"Možeš li molim te ući u auto?"
"Molim? Nisam te čula?"
"Možeš li MOLIM TE ući u auto?"
"Sve za tebe." Kiselo sam mu se nasmiješila, namjerno. Sjela sam na suvozačko sjedalo i pogledala kartu. I Martinus je bio...u pravu? Ovo je legit ne pročitljivo.
"Onda? Možeš li ju pročitat?"
"Vidiš Martinus, voljela bih sad ispasti heroj. Znaš, pročitam kartu, izbavim nas odavde i onda THE END...., ali ne, ne mogu ju pročitat."
"Onda ćemo morati nastaviti dalje."
"Da izgleda da nam je to jedina opcija." I vozili smo se, i vozili pa još malo vozili. A u autu se mogla osijetit neugodnost.
"Imaš li možda CD?"
"Mogu pogledat." Zašto se ja nisam sjetila glazbe? Možda on ima trunku mozga u glavi. Počela sam kopat po autu. I nakon nekog vremena našla sam jedan jedini CD.

Ali to su pjesme koje je moj tata snimio mojoj mami. Valjda joj je ostao ovdje. Ne mogu to slušat. Te smo pjesme prije pjevali kad smo putovali. Ne mogu. Ne želim plakat pred Martinusom. Iako me je već vidio uplakanu, ali neće drugi put.
"Ummm...uhh ne treba nam glazba, možemo pričat."
"Da, ali puno je bolje sa glazbom."
"Da, ali ovaj CD je na hrvatskom i ti to ne bi razumio."
"Aha, samo pusti CD ili ću ja?" Zašto? Nisam spremna. Stavila sam CD. Dobro došli u moju propast.

Krenula je prva pjesma. Suze nam stale na put od Massima. Baš prikladno zar ne?

Odjednom auto je stao.
"Martinus mi se ne krećemo."
"Da, vidim to!" Pogledala sam kroz prozor i mi smo zapeli u ogromnoj, dubokoj lokvi blata. Stisnuo je gas, a mi smo samo još više zapeli...

Ljudi, evo mene s novim nastavkom.❤ Što mi se dogodilo? Duga priča. Ukratko. Došla sam kod bake na praznike i ona nema interneta. Krasno zar ne? Uglavnom ja imam mobiel na preplatu i svaki mjesec imam 1 gigabajt. I pošto moja mama razduljuje razgovore vidopozivom spala sam na 53 MB. I nisam imala dovoljno da objavim novi nastavak.
Ali sam tijekom u ovih nekoliko dana napisala 10 nastavka pa ćete se načitat!❤

Lea se odjavljuje, xoxo