Slučajno | ✓

Prazne duše

Bio je to prohladan, kišni dan. Ako želimo biti točni 5:00 sati ujutro.

Da, ja sam budna u 5:00 ujutro. Stojim na terasi i gledam kako se sunce malo pomalo budi. A tako i svijet oko mene.

Taj okrutni svijet se budi u svom najboljem svijetlu. I vreba. Lovi nevine osobe i uništava ih.

I nitko ne poduzima ništa. Kugla zemaljska će se i dalje vrtit, sunce će i dalje izlazit, noći će se i dalje pojavljivat.

Sve će se samo nastavljat dalje. Bez obzira je li netko nestao, izblijedio s ove planete koju zovemo domom.

Nikoga nije briga.

Ulazim u kuću i  svoju šalicu u kojoj je prije pola minute bila vrća tekućina, stavljam u sudoper. Odem do svog ormara i obučem jedne crne duge tajice i hoodicu.

Iunako imam slobodan dan. Što znači da ne trebam danas ići na posao.

Ali Jake treba.

"Jutro."  Začujem glas iza sebe. Kad spominješ vraga, vrag se i pojavi.

"Jutro."  Onda je došao do mene i prislonio svoje usne na moje.
Kad smo se izmakli pogledala sam u njegove oči. Nisu mogle biti još više zelenije.

Ne mogu ih se nagledati.

"Doručak je na stolu."  Progovorila sam što sam glasnije mogla. Ali jedva sam ja sebe čula.
Jake je kimnuo glavom i otišao u blagavaonicu. A ja? Ja sam otišla iz kuće prema sandučiću za poštu.

Otvorim hladni metal i vidim nekoliko pisama i kuverata. Ništa posebno.
Vratim se do ulaza u kuću, ali mi na pragu nešto zapne za oko.

Pokraj vrata stoji paket umotan u smeđi papir. Na prednjoj strani piše moje ime rukopisom koji mogu prepoznati na kilometar.

Ali ne moguće da je ovo napisala ta osoba na koju mislim. Većinom zato što je to nemoguće.

Ta osoba je davno luta nekim drugim svijetom. Ako ste pozorno čitali znali bi ste o komu pričam.

A ako niste. Nastavak 3 dame i gospodo.

Uđem u kuću i poštu stavim na stolić u dnevnom boravku. A paket ću otvorit kad Jake ode.

Što će biti uskoro. Ali mi dalje ne ide u glavu kako i zašto baš sad dobivam ovaj paket. Nakon 9 godina.

To nije imalo ni najmanjeg smisla.

"Vidimo se kasnije."  Reče Jake dok hoda do vrata.

"Vidimo se."  I vrata se zatvore. Nekoliko trenutaka je tišina i onda čujem kako pali auto i nestaje u daljini.

Uzmem paket i prođem prstom po slovima na prvoj strani smeđeg hrapavog papira.

Ne moguće da on je ovo napisao.

Otvaram paket polako, bojeći se što ću vidjeti. Pazim da ne potrgam smeđi papir dok otvaram nešto što najvjerovatnije nije stvarno.

I dalje mislim da on luta nekim drugim svijetom dok ja sjedim ovdje misleći da sam napokon poludjela.

Kada napokon maknem sav papir ugledam debeli, kožni, stari dnevnik.

Na trenutak pomislim da se netko zeza. I onda otvorim prvu stranu, a inicijali M.L. mi paraju oči.

Naravno, to može biti bilo tko, ali ja znam samo jednu osobu koja je posjedovala ovaj dnevnik.

A ta je osoba iščeznula i izblijedjela s ovog svijeta i stvorila se u nekom drugom.