Slučajno | ✓

Drogiranje

Prošaptala sam za sebe...

Marcus je nastavio voziti i za par trenutaka bili smo ispred kuće u kojoj sam ja već bila. Kuća je bila puna ljudi.

"Oke. Ja ću se pobrinut za Leu, a ti reci mami i tati da dolazim."
"Dobro, ali požuri se." Marcus je izašao iz auta i ušao u unutra. Martinus je pogledao u mene i mogu reći da je razmišljao.
"Evo uzmi moju hoodicu." Skinuo je hoodicu i dao mi ju. Ispod hoodice je nosio bijelu majicu kratkih rukava.
"Zašto?" Znam razlog, ali nakon ovoga se više nećemo vidjeti. Pa tko će ga živcirati?
"Ako ne želiš biti na naslovnici 'ok!' magazina preporučujem ti da obučeš hoodicu i ne privučeš puno pažnje." Nisam ništa rekla.

Obukla sam hoodicu koja je smrdila nevjerovatno puno, ali pali smo u blato pa ima smisla.

"Kako se osijećaš?" Šta misliš kako? Da ću bit presretna jer sam upala u blato koje se pratički osušilo na mojoj koži.
"Odvratno."
"Imamo tuš pa se možeš otuširat."
"To bi bilo sjajno, ali nemam čiste odjeće."
"Možeš  posuditi neku haljinu moje mame?"
"Uhhh oće li ona biti u redu s time?"
"Naravno."
"Onda bi to bilo sjajno. Hvala." Gledali smo se nekoliko trenutaka.
"A da odemo unutra?" Izašla sam iz auta i povukla kapuljaču od hoodice na glavu. Pokušala sam držati glavu prema dolje što sam više mogla.

Martinus je došao iza mene i uhvatio za struk i hodao pored mene. Čvrsto, ali ipak nježno me držao za struk.

Pogledala sam u njega i on je izgledao samouvjereno... kao uvijek.

"Gdje da idem?" Pitala sam šapčući.
"U onu sobu kao i prošli put. Samo slijedi mene." Prošaptao je. Došli smo u tu prelijepu sobu. Sijećam se svega.
"Brzo ću doći." Aj bar mi nije naredio kao psu. Kao prošli put. Nisam uspijela ništa reći, a on je otišao.

Čekala sam i čekala. Pa pobogu gdje je? Nisu ga sigurno ovi ljudi pojeli. Prošlo je 40 minuta. Od nekud sretan Martinus se pićem u ruci došao je u sobu.

"I-imam ha-halji-inu za te-ebe." Zvuči tako čudno.
"Kako...?"
"Š-št-što?"
"Kako si se napio tako brzo? Prošlo je oko 40 minuta?"
"Zn-naš pun-puno se mo-može dog-dogoditi u 40 min-uta."
"Martinus idiote! Popij vode ili nešto."
"Mo-ožeš s-se ist-istu-istuširat sada..."
"Da u redu. Ali ne bi li ti trebao pjevati? Kako ćeš to izvesti sada?" Samo se nasmiješio prevrezno. Ponašao se nevjerovatno čudno. A ne može se napiti tako brzo.
"Vo-volim t-te."
"Martinus! Trgni se! Dovedi to svoje sranje u red." Došao je do mene i zagrlio me.
"Ja... te-e stva-arn-no c-cije-enim." Njegov zagrljaj postao je čvršći.
"Martinus...jesi li ti možda drogiran ili nešto?" Počeo se ceriti. Odvojila sam se od zagrljaja i pogledala ravno u njegove oči. Izgledao je jako loše. Ono kao da se može onesvijestiti istog trena.
"Martinus?" Odjednom postao je jako bljed i samo se onesvijestio. Srećom bili smo pokraj kreveta. Pa sam ga samo polegla tamo.

Izašla sam iz sobe da odem po Marcusa. Malo dalje od sobe vidjela sam grupicu dečki? Izgledaju sumnjivo. Nešto čekaju.

Ne smijem pridobiti pozornost, pa se neću petljat s njima. Ali mislim da ću morat.

Spustila sam se niz stube da pronađem Marcusa. Iz prve ga nisam vidjela zbog ljudi, ali nakon nekoliko minuta sam ga pronašla.

Povukla sam ga za ruku dalje od dečkiju sa kojima je pričao.

Počeli su nešto pričat i smijuljit se, ali nije me brige.

"Hej, što ne valja?" Kapuljaču sam maknula s glave.
"Nešto ne valja s Martinusom." Onda je Marcus počeo trčat gore, a ja za njim. Ušli smo u sobu i tamo je bila ona grupica dečkiju koje sam vidjela. Uzimali su slike Martinusa koji nevino leži na krevetu. Marcus je odmah skočio na njih. Vikao je i počeo ih udarat.

Uzela sam deku s stolice i s njome pokrila Martinusa. Oči su mu se lagano otvorile.

"Hej, jesi li dobro?" Pitala sam nježno i pomilovala mu obraz. Lagano je kmnuo glavom. Digla sam se sa kreveta i otišla ravno prema liku koji ima mobitel. Pokušala sam uzeti mobitel iz njegove ruke i uspijela sa. Mobitel sa bacila na pod.

Lik me je sad uhvatio snažno za struk. Toliko snažno me je primio da mislim da je ostala pokoja masnica.

"Awwww, vidi! Mali borac!" Rekao je taj lik.
"Oh začepi! Pusti me, ti pshihopate!"
"Tko si uopće ti?" Nisam odgovorila i njegov stisak je postao još snažniji i dublji.
"Ok, ok! Reću ti tko sam!"
"Od kuda znaš Martinusa?" Pa tko ga ne zna? Nisam odgovorila i njegov je postao snažniji za kojeg sam mislila da ne može postati snažniji, ali vidite da se varam.
"Ne znam ga! Oke! Ne znam ga!" Polegao me je pod. Bolje rečeno bacio me je na pod. Pogledala sam prema Marcusu i on ih je doslovno dotukao.

Trenutno imam svoje probleme.

Počela sam udarat ovog tu psihopata na meni. Prvo sam mu opalila šamar i onda sam ga preokrenula na pod. I počela ga udarat šakama.

"TI DROLJO!" Počupao me je za kosu. Ma nije valjda. E pa sad će bit gotov.

Udarila sam ga u mjesto u kojem ni jedan muškarac ne želi biti udaren. Počeo se valjat po podu od boli.

Kad se ustao gurnuo me je u zid i izvukao nož. Od kud se sat nož stvorio? Držao ga je blizu mog vrata. NE. NE. Ne. Ne mogu biti u uvakvoj situaciji OPET. Pa neko mora da se zeza?

Stavila sam svoje dvije ruke na njegovu u kojoj drži nož. Polako sam nož gurala prema njemu. Sad smo se zamijenili za pozicije.

Osijećam da su mi oči postale crne. Nisu više smeđe. Gledala sam ovog lika ravno u oči.
"Tko je sad drolja?" Osijetila sam nečiju ruku na ramenu. Okrenula sam se i vidjela Marcusa, a iza njega dvojicu kako leže na podu, jedan je bio pobjegao. Kad sam skrenula pogled natrag na Marcusa on je kimnuo glavom.

Nož sam bacila na pod. Izmakla sam se i Marcus je udario ovog lika u glavu toliko jako da se ovaj onesvijestio.

Marcus je nazvao policiju. Policija je stigla i svi su saznali za ovo, naravno. Ukraju oka sam vidjela Adrianu koja je došla do Martinusa....

Evo ga! Još jedan nastavak. Sutra ide novi. Što mislite o Marcusovim borilačkim vještinama? Što mislite kad je Lea rekla da joj je nož već bio kod vrata? 

Lea se odjavljuje, xoxo