Slučajno | ✓

Slobodna ptica

Budim se na sunčevo svijetlo koje mi pomalo peče oči. Okrećem se u krevetu i pokušavam pobjeći od štetoćine za moje oči. Kad odjednom se budilica počne javljati.

"Ugh!"  Prozborim gromoglasnim glasom. Sa još zatvorenim očima pokušavam ugasiti budilicu koja ne prestaje davati bol mojim ušima. Naginjem se i naginjem pokušavajući rukom opipati budilicu. Već sam bila na rubu kreveta, ali ja sam i dalje pokušavala ugasit budilicu.

Sve se dogodilo tako brzo. U jednom trenutku sam udobno ležala u svom toplom krevetu, u drugom sam se  cijelom svojom dužinom i širinom priljepila za pod.

"Ow!"  Napokon otvorim oči i polako se dignem s poda. Pogledam na budilicu koju sam promašila za dobrih 10 centimetara i sama sebe dlanom puknem po čelu. Kad mi se oči napokon malo priviknu na svijetlo i više mi nije mutno pred očima, pogled bacim na sat.

Sigurna sam da su mi usta bila otvorena do poda kad sam shvatila da je 7:30 i da ako se ne požurim da ću zakasnit na let za London.

Hitrim koracima se obučem u već isplaniranu odjeću od sinoć, počešljam svoju dugu smeđu kosu i počnem spremati toaletske potrepštine koje će mi trebati.

Kad sam sigurna da sam gotova s kupatilom ulazim u svoju sobu i vadim kovčeg s vrha odmara. Unutra ubacujem mini torbicu s svim toaletskim potrepštinama i jedne crne Conversice.

Zatvaram kovčeg i hitrim koracima se spuštam niza stepenice u nadi da ću sve uspjet stavit u auto prije nego se Olivia nađe u mom domu. Dok sam silazila prema zadnjim stepenicama slučajno sam nogom preskočila jednu stepenicu te sebi zadala mini srčani udar i skoro se strovalila dole i polomila.

Na sreću nisam. Obuvam svoje crne Vans patike i jurim prema ulaznim vratima, otključavam ih, izlazim van do svog auta i onda se sjetim da nisam uzela ključe da ga odključam. 

Trčim natrag u kuću te pokušavam nači proklete ključeve od auta. Da bi ih 10 minuti poslije našla na njihovom redovnom mjestu, sva iživcirana. Kamen mi padne sa srca kad ih ugledam i onda pokušavam trčat natrag do auta.

Kad kovčeg napokon bude u autu skupa sa mojim ruksakom u kojemu se nalazi moj laptopom i novčanik te svime što želim da mi bude blizu na avionu, udahnem svijež zrak.

Kad uzmem svoj mobitel i shvatim da je tek 7:45 udahnem s olakšanjem. I onda se sjetim da je didin dnevnik i dalje u mojoj sobi. Pojurim prema skalama i taman pri vrhu, zazvoni zvono ulaznih vrata.

U sebi opsujem sve što mi se ovo jutro dogodilo, a tek je 7:45.
Sjurim sa skala dole i odem do ulaznih vrata znajući tko me s druge strane čeka.

Otvaram vrata i uvjeravam se da sam bila u pravu. Olivia stoji i kad me vidi nasmiješi se osmijehom kojeg ne mogu definirati.

"Dobro jutro, Lea."  Kaže svojim piskutavim glasom i ja poželim imati čepiće u ušima. Nasmiješim joj se i ona uđe unutra. Ne sviđa mi se kako izgovara moje ime, ali ne kažem ništa.

Ona ode u dnevni boravak dok meni dođe do mozga da moram poslati Jake-u poruku da odlazim.

No, to ću poslije.

"Posluži se čime god želiš u kuhinji i raskomoti se."  Progovorim riječi koje ni ne želim progovoriti, ali pregrizem jezik i odem u svoju sobu. Odem do svog noćnog odmarića i otvaram prvu ladicu. Ništa. Otvaram drugu ladicu. Ništa.

Di sam ostavila didin dnevnik?

Gdje sam ga zadnji put vidjela?

Ummm.