Slučajno | ✓

Dogovor

Moglo bih se reći da sam glupa. Da ne razmišljam ravno. Da gubim svoj um.

Ali ne gubimo li svi svoj um?

Srijeda. I dalje je srijeda. Sati kao da se lijeno vuku i kao da ne prolaze. Ne žele proći.

Marcusu sam poslala poruku da sam odlučila. Rekli su da se mogu popodne naći sa mnom.

I dalje ne znam je li moja odluka ispravna. Ne znam je li ona prava.

Kad sam donosila tu odluku mislila sam na sve oko mene. Na sve ljude, na novac, potrepštine. Sve što treba da preživiš.

Mislim da nisam bila na sedmom nebu kad sam odlučivala. Pitam se kako je to biti na sedmom nebu.

Jel to loša stvar?

Pogledam na dosadni sat koji lijeno jedva pomiće svoje kazaljke. Ne pomiće ih dovoljno brzo.

Baterije sam već bila provijerila pet puta da se uvijerim da radi.

Rekli smo se naći 16:35, a sad je jedva 11:23. Nikad neće doći do 16:35.

A u drugu ruku ne želim da dođe to vrijeme. Ne želim im reći. Ne želim otići u park.

Ali u tome je stvar. Ja želim.

Ali svijet nije tvornica za ispunjavanje želja.

(A/n: khm khm netko citira 'Greška u našim zvijezdama'. He-he. Amo ne komentirat.)

Nikad nisam bila dobra u donešenju odluka. Pogotovo ne velikih. Prije su drugi odlučivali umijesto mene. Oni su odlučivali za mene.

I ja nisam proturiječila protiv. Samo sam gledala kako se to sve odvija.

》》》》》》》》》》》》》》》》》》

16:25

Obučem svoju najdražu hoodicu i crne rebe. Obujem se i izađem iz kuće.

Ovo neće biti lako...

Haj! Evo nastavka u devet sati navecer. Uglavnom odlučila sam da će ova knjiga uskoro doći kraju.

Juhuu.🎉

A sad priznajte. Jedva ste čekali da me se riješite.😂

Još će biti 2-3 nastavka i onda je gotova. Ako imate ikakvih pitanja slobodno ih postavite sad.

I TREBAT ĆE MI JOŠ LIKOVA, PA AKO ŽELITE BITI U PRIČI MOŽETE SE KANDITIRAT ZA:

●Marcusovu djevojku

●Leinu tetku u Švicarskoj

●Martinusovu i Marcusovu rodicu

To je to. Do slijedeće nedjelje.

Lea se odjavljuje, xoxo