Moje oči putuju zgradom punom ljudi koji se ne mogu nositi s životom dok parkiram moj auto na sivom parkingu. Svoj posao ne shavćam poslom koji je težak i kojeg bih trebala mrziti. Volim ovo što radim. Pomažem ljudima. Pomažem slomljenim srcima i praznim dušama, a ironično je to što ne mogu sama sebi pomoć. Meni se ne može pomoći.
Zaključavam vrata crnog auta i ulazim kroz staklena vrata u prizemlje jedne sive zgrbljene zgrade. Odem do glavog pulta i pozdravim Veru. Odem do dizala i kad se vrata pred mnom napokon otvore, osijetim vreli zrak kako navali na mene. Sve se čini nekako usporeno. Zrak je vreo i gust, nemoguć za udahnut i izdahnut.
Pritisnem 6 kat i dizalo se pokrene. Ide polako, mukotrpno, kao da nosi težinu koju nitko ne može podnijeti. A meni polako u glavi nastaje slika kako nečvrsto tlo poda mnom, nestaje. Kako se ruši i moje noge sada lete u zraku, ali ta slika nestaje kad se vrata starog dizala otvore.
Moje noge me dovedu do bijelih vrata mog ureda. Uđem u svoj bijelo crni svijet. Sjednem u svoju stolicu i laktove položim na stol, a glavu u dlanove.
U što sam se uvalila?
Iz svoje torbe izvadim didin dnevnik i okrenem stranicu na kojom sam stala.
Moju prtljagu ne možeš nositiB.D.
Sve se urušava i mi ne možemo ništa učiniti protiv toga.M.L.
Nema razloga za ostati, to je dobar razlog za odlazakM.L.
YOU ARE READING
Slučajno | ✓
FanfictionSmrt- konačan prestanak životnih funkcija organizma, prestanak života. To je definicija smrti u rječniku. Ali ne postoji defenicija kad umireš, ali si još uvijek živ. Ali bez te definicije ne mogu vam u potunosti objasniti kako se osijećam. Zapravo...