Bezimena

9.

Poslala je svog tjelohranitelja da se pobrine za mene. Kad sam vidio njegov zavijen nos, nisam mogao definirati ono što se stvorilo u meni. Skoro pa da sam požalio što sam mu razbio nos, ali brzo sam se sjetio da je isti taj tjelohranitelj na mene izvukao pištolj. 

Trebam li ga žaliti? Ne dolazi u obzir. 

"Vidiš što se desi kad se ideš pačati u stvari o kojima nemaš pojma", rekao sam mu dok mi je odvezivao lisice. Odlučio sam biti dobar. Možda je to preopširan pojam. Hm. 

"Da se mene pita, ubio bih te još na predstavljanju u Londonu", uzvratio je. Kimnuo sam glavom. Imao je tad šansu i mogućnost da me spremi pod zemlju, a ja nisam pojma što bi me moglo čekati. Ovako je profulao tu šansu i on i njegova gazdarica će me morati podnositi, a nisam namjeravao biti nimalo blag.

Dobro, možda prema njoj, ali ta mala kučka je zaslužila poseban tretman. Upucala me! 

Protrljao sam svoje zglobove i gotovo uzdahnuo kad mi je pokazao gdje je kupaonica. "Imaš pet minuta", osorno je čovjek moje visine rekao. Uzdahnuo sam. Vidjet ćemo tko ima pet minuta, pomislio sam sam u sebi i pažljivo se osovio na noge. Desna butina zapekla me kao sam đavo. Zastenjao sam. Šepajući sam se približio vratima.

"Gazdarica bi ti trebala bolje naučiti pucati", promrsio sam ljutito. Nervirala me ta bol koja se sad razbuktala, ali bar me glava nije boljela. 

"Da te je željela mrtvim, vjeruj mi da ne dopustila da dočekaš jutro." 

Nisam ništa rekao na to, već sam zatvorio vrata kupaonice i okrenuo ključ. Vrata su se zaključala, a samo tri sekunde poslije čuo sam naglo udaranje po vratima i urlikanje tjelohranitelja: "Otključaj ta vrata, idiote!" 

Ispustio sam takav izdah olakšanja da sam se zaljuljao na mjestu. Količina tekućine koja je izlazila iz mene je bila zavidna, a ja nisam mogao prestati. Zviždukao sam, a to je njezinom tjelohranitelju stvaralo dodatnu traumu. Pogledao sam oko sebe zviždeći. Jebote, pomislio sam zadivljeno. Je l' ona radi kao profesionalni ubojica pa se razbacuje lovom? Osjetio sam neku vrstu poštovanja prema njoj dok sam ogledao visoki strop, svjetlosmeđe, uglancane pločice na podu koje su, u pravilne kvadrate, razdvajale zlatne crte. Pločice na zidovima su bile za par nijansi tamnije, također razdvojene zlatnim crtama, a veliko ogledalo koje mi se pružalo iza leđa, pružilo mi je mogućnost da pogledam svoju stražnju stranu. 

"Dobro dupe", promrmljao sam. 

Visoka, ostakljena tuš kabina gotovo da me je pozivala. Tuš kabina je imala jednu klupicu koja bi bila izvrsna za brijanje donjih dijelova, a i za neke nestašnije stvari. Nasmijao sam se sam sebi i spremio kitu u hlače. 

Stao sam ispred tog velikog ogledala i promatrao ostatak kupaonice dok sam prao ruke. Jebeno, zavidno sam pomislio. Moj otac je bio bogat, moja braća su bili maheri za novce, ja sam bio uspješan arhitekt, ali ovo... Razmišljao sam što bi mojoj Bezimenoj moglo biti primarno zanimanje. Ovo nije mali stan koji malo košta. Ovo je bila jebena palača u malom, profinjena i odmjerena. Sve je bilo na svom mjestu, napravljeno s posebnim instrukcijama i posebnim navođenjem gdje što treba ići. 

Ovaj stan je vrijedio cijelo bogatstvo, a ja sam mu procijenio vrijednost, ovako namještenog, na nekoliko milijuna dolara. Je l' ona ubija ljude za novce? 

Ne razmišljajući što će biti sa mnom kad izađem u spavaću, odlučio sam se otuširati. Pomirisao sam se ispod pazuha. Zaudarao sam na znoj. Možda mi Bezimena zbog toga nije željela prići, zamislio sam se. E, pa sad ću se istuširati da će sliniti. 

Ostao sam u kupaonici duže od pet minuta. Udaranje na vrata je prestalo nakon dvije minute, a preostalo vrijeme, što sam proveo zatvoren, iskoristio sam da ostakljenu kabinu polijevam vodom dok ne nestane tople. Pronašao sam razne šampone u posebnom odjeljku izgrađenom u zidu iznad klupice i dobro se našamponirao. Kosu sam također smočio pa se sad sva voda slijevala preko mog lica. Isprao sam kosu i tijelo. Zatvorio sam vodu jer mi je postalo dosadno. Želio sam se igrati s Lexi.