Bezimena

36.

Izvršitelj je gledao kako se jedan mladi i strastveni život gasio. Nestajao je sjaj u tim plavim očima, šminka se razmazala, a crvena mrlja na njezinim prsima bila je krajnja točka koja je isisavala snagu, a ona se, jadnica, borila... Borila da kaže zadnje riječi, da taj sjaj u očima ostane pamtljiv, da ga on zapamti. 

Kao da mu je milion bubnjeva bubnjalo u ušima, a opet kao da je svaki njihov udarac bio tiši od prethodnog, kao da se skladba gasila s njezinim životom. 

"Arkadij...", šapnula je, oblikovala njegovo ime putenim i crvenim usnicama. "Reci mu...", krvavim jezikom je oblizala usnice. "Reci mu...", opet je pokušala, ali te riječi nisu prelazile preko njezinih usnica. Ruku je slabašno i nevoljko podignula do svojih prsa. Prsti su se obojali u crveno. 

Pogled joj je kliznuo negdje u daljinu, negdje u nepovjerljivi, tamni i nepovratni bezdan. I nikad se više nije vratio. 

Reci mu da sam ga voljela. 

***

Kako službeno doznajemo, mlada djevojka koja je rano jutros pronađena mrtva je autorica Bezimene, knjige koja je ovaj petak trebala ugledati svijetlo dana, a sama autorica je spremala veliku predstavu i raskrinkavanje mračnog svijeta. Nije poznato kad i gdje će se sprovod održati niti ima li autorica obitelj. Emily, vraćamo se k tebi. 

***

"Arkadij", pokušao je Vitalij. 

"Brate", rekao je malo kasnije Kosta. 

"Sine", još malo kasnije je pokušao otac. 

"BEZIMENA!" urlao je čovjek koji joj je jedini dao ime. 

__________________

:(

Vaša Thunderstorm27.