Jesam li vam ikad pričao o tome koliko volim svoju Bezimenu? Koliko volim njezinu neustrašivost, hrabrost, ljubomoru i, ono meni najvažnije, posesivnost?
Nisam?
E, pa priča ide ovako...
"Jednog divnog dana Bezimena mi je popušila kitu..."
"Hej!" Udarila me po dlanu.
"Što je, dušo?" pitao sam je nasmiješeno.
"Ako već misliš pričati kako je to bilo, bar počni s istinom."
"A to nije istina?"
"Naravno da nije." Pogledala me kao da su mi dvije glave izrasle. "Nego?" pitao sam je. "Što si pušila taj dan?"
Lice joj se zacrvenilo. "Pa malo za promjenu, voljela bih probati nešto anorgansko."
"Štetno je to, mila." Pomivao sam je po raspuštenoj kosi.
"Onda pričaj kako je točno bilo." Zaprijetila je svojim prstićem. Široko sam se osmjehnuo.
Bilo je to...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
