Violina je tiho i bolno svirala. Gotovo da je jecala u tmini koja ju je okruživala. Čistim, mučnim i spokojnim hroptajima gušila se u tamnoj i teškoj zemlji koja je lelujala oko nota. Što nježnije ju spustite, što nježnije joj položite tijelo da ne osjeti sve turobne grohote i mračne uzdisaje.
Violina je zacviljela. Visokim i luđačkim tonom odala je krv koja je pod pritiskom šiknula, poprsakala se na sve ono u što ste vjerovali. Tiho, najtiše jecajte. Tiho, tiše, nježnije plačite.
Još tiše joj poželite laku noć, osmjehnite se njezinim snovima i makni te se. Pustite je... Plačite... Dajte joj da sanja, da živi u Vašim snovima, sjećanjima i uspomenama.
Dopustite joj da Vaša bezimena djevojka zauvijek ostane upravo ona - Bezimena.
***
"Lexi."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
